Dežulović: Beograd je blatnjava, tužna selendra

Između ostalog, rekao je koju i o današnjem Beogradu.

“Beograd, naravno odavno više nije moj grad, “moj London” ili “naš Berlin” iz osamdesetih. I neka nije, da se razumijemo, nije ni Split više moj grad… U prirodi je grada da se mijenja, promjena je sama definicija grada, več i “moj Split” ili “moj Beograd” iz osamdesetih bili su tuđi gradovi za fetive Splićane i stare Beograđane”, rekao je Dežulović u intervjuu za Nedeljnik.

“Riječ je o nečemu drugom: o tome da Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne ili Jagodina za bogate. Riječ je o tome da je u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada, i to ne samo onim čudovišnim, lažnim baronom Stefanom Minhauzenom na topovskom đuletu pred željezničkim kolodvorom, buđavim i ofrlje provincijskim Waterfrontom, te ostalom pseudourbanističkom plastičnom bižuterijom, koja Beograd čini velegradom točno onoliko koliko je Jagoidinu velegradom učinila ona Palmina žirafa”, dodao je on.

Inače, u intervjuu Dežulović je govorio i o staroj zajedničkoj državi koja je, kako kaže, za njega završena priča.

- Mene, naravno, Jugoslavija ne zanima. Ne zanima me ni Austrougarska, ne zanimaju me ni Hrvatska i Srbija. Boli me kurac za Hrvatsku i Srbiju. Mene zanimaju živi ljudi. A ono što izgleda kao njihova patetična i gotovo patološka opsjednutost Jugoslavijom – što se onda ceremonijalno manifestira o danima republike, Titovim rođendanima i drugim historijskim datumima – mnogo više govori o životima tih malih živih ljudi, njihovu očaju i očaju njihovih malih, bijednih i propalih državica, nego što govori o prirodnim i društvenim ljepotama Jugoslavije.