Analitičari: Putin nema ni vremena ni resursa da od unovačenih vojnika stvori učinkovitu vojnu silu

Prema detaljima o mobilizaciji koje je iznio ruski ministar obrane Sergej Šojgu, sadašnja mobilizacija odnosit će se na one koji su imali "prethodno vojno iskustvo", a neće se pozivati oni koji su samo odslužili vojni rok, kao ni studenti, piše Jutarnji list.

Iz ovoga pojedini analitičari iščitavaju kako će mobilizacija većinom zaobići urbana područja Moskve i Sankt Peterburga - politički najosjetljivija mjesta, gdje bi masovno povlačenje mladića u rat moglo dovesti do javnih prosvjeda, nereda i daljnjeg ozbiljnog udara na gospodarstvo Rusije.

Mobilizacija će se umjesto toga najvjerojatnije fokusirati na područja na kojima su i do sada bili najveći napori pronalaženja "dragovoljaca" - siromašna, ruralna područja, daleko od europskog dijela Rusije, gdje većina stanovništva nisu etnički Rusi, već pripadnici manjinskih naroda.

Šojgu je istaknuo i kako Rusija raspolaže s potencijalnom brojkom od 25 milijuna rezervista, no da će sadašnja, djelomična mobilizacija uključiti oko 300.000 rezervista. Ruski ministar tvrdi i kako će svi mobilizirani prije slanja na ratište biti poslani na obuku, no pitanje je koliko će ta obuka trajati i kakve će biti kvalitete.

Neovisni think tank Institute for the Study of War ističe kako ruski predsjednik Vladimir Putin nema ni vremena ni resursa koji su mu potrebni kako bi od unovačenih vojnika stvorio učinkovitu vojnu silu.

"Mobilizacija u Rusiji ne rješava ništa", kazao je na Twitteru Mike Martin, stručnjak iz Odjela za ratne studije King‘s Collegea u Londonu. "Potrebni su mjeseci kako bi se civili pretvorili u vojnike, a Rusiji vojnici trebaju jučer, ne za šest mjeseci. Ne rješava ni njihove probleme s opremom ni logističke probleme. Ni probleme sa skleroznom zapovjednom strukturom koja ne može donositi odluke niti uklopiti obavještajne podatke u svoje operacije", ustvrdio je Martin.

Rusija je izrazito potkapacitirana za obuku novaka, s obzirom na to da je cijeli sustav obuke bio većinom demontiran u ranijim reformama vojske, a u sadašnjoj situaciji je čak većina časnika za obuku - kao i gotovo čitavo vojno osoblje sa značajnijim iskustvom - već poslana na bojište u Ukrajini.

Sljedeći ozbiljni problem je pitanje opremanja novih postrojbi - zapadni analitičari izrazito su skeptični da Rusija raspolaže s dovoljnom količinom tenkova, pješadijskih vozila i oklopnih transportera koji bi novim trupama omogućili da budu mobilne, reaktivne postrojbe sposobne za proboje i manevarsko ratovanje. Svoje mišljenje temelje na stanju i količini opreme koja se do sada mogla vidjeti u ratu u Ukrajini, gdje su ruske postrojbe koristile zapuštena i slabo održavana borbena vozila. Bez tenkova i vozila nove bi postrojbe mogle biti čisto pješadijske jedinice koje bi na papiru možda i mogle čuvati unutrašnjost terena, no u stvarnosti bi ga teško branile nakon slabe i nedovoljne obuke, naoružane samo pješadijskim naoružanjem.

Dodatni problem je značajno naprezanje ionako opterećene ruske logistike. Uz slabo stanje ruske organizacije i redovite, precizne pogotke ukrajinske vojske na logističke centre i rute, Rusija se već sad muči s pravovremenom opskrbom postojećih snaga na terenu u Ukrajini. Ne samo gorivom i streljivom, već i osnovnim stvarima, poput hrane, uniforma, vreća za spavanje i drugih potrepština. Ruske postrojbe oko Hersona već tjednima preživljavaju uz manje od četvrtine potrebne logističke podrške, zahvaljujući ukrajinskim napadima na mostove preko rijeke Dnjepar.

Novih 300.000 vojnika u Ukrajini trebalo bi ne samo dovesti na bojište, već i smjestiti, nahraniti, opskrbiti streljivom i lijekovima, osigurati im osnovne uvjete za djelovanje, što bi se moglo pokazati nemogućom misijom.

Ruska je Duma prije same odluke o mobilizaciji donijela i niz zakona koji povećavaju kazne za dezertiranje, izbjegavanje poziva za mobilizaciju i odbijanje naredbi, u sklopu pripreme za masovne pozive za vojsku. Zakonom je zabranjena i "dobrovoljna predaja", koja je postala zločin kažnjiv s do deset godina zatvora.

Stručnjaci poput Martina smatraju da je mobilizacija proglašena isključivo kako bi se Putin zaštitio od jastrebova unutar Kremlja i u ruskoj blogosferi. Putin se nakon kolapsa ruskih linija u oblasti Harkiv našao na žestokom udaru glasnih pobornika rata u Ukrajini unutar Kremlja, ali i brojnih proruskih vojnih blogera, koji su na mnogim Telegram kanalima bez zadrške kritizirali neuspjehe ruske vojske i zazivali opću mobilizaciju.

Objava opće mobilizacije tako je Putinu vjerojatno omogućila da zadovolji ratne jastrebove, a guranje Šojgua u prvi plan - kao osobe koja je podastrijela sve detalje - otvara mu prostor da Šojgu u skoroj budućnosti bude određen kao žrtveno janje koje će morati snositi posljedice za neizbježni neuspjeh operacije u Ukrajini.

Putin u međuvremenu sve glasnije signalizira kako je "otvoren za pregovore", kao što je dan prije prenio ruski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. I kinesko ministarstvo vanjskih poslova nakon vijesti o mobilizaciji priopćilo je kako se "treba poštivati suverenitet i teritorijalni integritet svih država" te da "treba podržati sve napore koji vode mirnom rješavanju kriza".

Proglašavanje referenduma na okupiranim područjima i najava masovne mobilizacije mogući su aduti kojima se nada mahati za pregovaračkim stolom i tako isposlovati diplomatsko rješenje koje će mu sačuvati obraz na domaćem planu.