Sberbank isključen iz SWIFT-a

To ipak ne znači da banke u Rusiji ne mogu slati i primati novac, samo da te transakcije ne mogu koristiti sustav komunikacije SWIFT. Podsjetimo, SWIFT ne drži i ne prebacuje novac, on samo olakšava komunikaciju o novčanim transferima. U teoriji se novčani transferi mogu odobravati e-mailom. pa čak i telefonski, kako su se odobravali prije SWIFT-a, ali će to biti puno sporije, skuplje i s više grešaka, prenosi Index.

Cijeli sustav, od jedinstvenih "adresa" banaka, naloga za transfer novca do odobravanja, odvija se u SWIFT sustavu. Radi se samo o sustavu za lakšu, bržu i točniju komunikaciju. On sam po sebi ne drži nikakav novac niti novac prolazi kroz njega, jer novac ide iz jedne banke u drugu, nego je isključivo sredstvo komunikacije. Ne premješta novac, samo daje informacije o tome kamo novac treba ići.

Prije njega su se bankovni transferi vršili doslovnim pisanjem poruka i instrukcija o transakcijama, koje su se prenosile teleprinterima, što su uređaji slični telefonima.

SWIFT je osnovan 1973. ali su prve poruke poslane 1977. Cilj je jednostavno bilo standardiziranje načina na koji su financijske institucije međusobno komunicirale. Time se nije samo ubrzala sama komunikacija nego se i smanjio prostor za ljudsku grešku i zloupotrebe, a uvelike se povećala točnost.

Danas SWIFT ima tri podatkovna centra, u SAD-u, Nizozemskoj i Švicarskoj. Ako bi iz nekog razloga prestao rad jednog, druga dva mogu preuzeti njegov dio posla. Međusobno su povezani preko podmorskih kabela.

Prihvaćen je na svjetskoj razini od svih relevantnih subjekata i ne postoji ni jedan drugi sustav koji je približno toliko raširen. Dovoljno je pouzdan i siguran da banke (i druge financijske institucije) ne moraju provjeravati točnost podataka koje dobivaju preko njega, nego automatski izvršavaju dobivene instrukcije, što uvelike ubrzava i olakšava kretanje kapitala diljem svijeta.

Svaka banka (i ostale financijske institucije) ima svoj SWIFT broj, koji čini od 8 do 11 znamenaka. Primjerice, Zagrebačka banka ima swift broj ZABAHR2XXXX u kojem "ZABA" označava samu banku, "HR" državu u kojoj je sjedište banke, "2X" lokaciju a "XXX" označava podružnicu. Znači radi se o svojevrsnom kodiranom "potpisu" svake pojedine banke i njene podružnice.

Banke stoga mogu imati više SWIFT brojeva, zavisno o lokaciji središnjice i podružnica. Bank of America u SAD-u primjerice ima SWIFT broj BOFAUS3N, gdje "BOFA" označava samu instituciju, "US" državu, "3N" označava središnjicu u New Yorku i zavisno o podružnici će se dodati još tri broja. SAD je ipak velika država pa najveće banke imaju više središnjica. Bank of America u San Franciscu ima SWIFT broj BOFAUS6SXXX, gdje "BOFAUS6S" označava da se radi o Bank of America u SAD-u, središnjica San Francisco, a "XXX" će se mijenjati zavisno o podružnici.

Zamislimo hipotetsku situaciju da netko iz SAD-a tko ima račun u Bank of America želi poslati novce u Hrvatsku nekome tko ima račun u Zagrebačkoj banci.

Da bi to ostvario, samo mu treba broj računa u Zagrebačkoj banci na koji šalje novce i SWIFT broj same Zagrebačke banke. Bank of America će poslati SWIFT nalog za transfer Zagrebačkoj banci putem SWIFT sustava. Kada Zagrebačka banka primi SWIFT poruku o transferu, potvrdit će je i staviti novce na odabrani broj računa.

Kina je 2015. stvorila svoju verziju SWIFT-a, Cross-Border Interbank Payment System (CIPS), ali je koristi samo za transakcije u kineskoj valuti juan. Preko njega je 2019. dnevno bilo procesuirano oko 20 milijardi dolara vrijednosti transakcija, ali to je zanemarivo u odnosu na 5-6 bilijuna dolara dnevno procesuiranih transakcija preko SWIFT sustava te godine.

Koristi se većinom samo u Kini i Hong Kongu, a na ostale zemlje Azije otpada tek 8% broja transakcija i 15% procesuirane vrijednosti. Korištenje u Africi, Europi i Latinskoj Americi je mizerno, s tek 0.5% od ukupnog broja transakcija i 0.1% procesuirane vrijednosti. CIPS čak nije samostalan, nego koristi elemente SWIFT-a.

I Rusija je razvila svoju verziju SWIFT-a, System for Transfer of Financial Messages (SPFS), a razvoj je počeo 2014. kada su SAD i EU prvi put prijetili izbacivanjem Rusije iz SWIFT sustava zbog aneksije Krima. Razvila ga je Centralna Banka Rusije, a prema dostupnim podacima na internet stranici Centralne Banke Rusije, do sada ga koristi 400 financijska institucija, uglavnom iz Rusije, Turske i Irana.

Rusima njihov sustav SPFS nije od koristi jer ga banke u EU i ne koriste.