SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
SREĆA
 
Zašto su Hrvati nesretni?
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 31.03.2019. - 20:39:40
KOLUMNA - Nesretan smo narod. Nesretniji od susjeda. Barem tako kaže indeks sreće 156 zemalja. 

Razočarali su nas mito i korupcija, nepravda i osjećaj da nemamo izbora. Možemo li napraviti obrat u razmišljanju? Istina, kad pogledaš koliko ti se stvari nudi besplatno pa ti to dobrano naplate osjećaš se izigranim naivcem. U međuodnosu političara i naroda, tih slatkih bombona koji nam nude svako malo putem medija, ljudi osjećaju sve veću gorčinu i ogorčenost. Obećanovići su nam obećali razne švicarske, razne azurne obale, zlatne doline i dijamantne planine. Navlačili su nas na tanak led i svaki put nas dotukli svojim lažima. Hrvati su nesretan narod jer se napokon otrijeznio od predizbornih opijela. 

No, kad uzmemo prošlu godinu u kontekst sreće onda nikome ništa nije jasno. 

Može li nas sport usrećiti? Malo smo očekivali od nogometne reprezentacije, a ona je postala viceprvakom svijeta! Narod je kuhao od sreće. Bili smo jedinstveni vulkan iz kojeg je sukljala ljubav, ponos i sreća. Brzo nas je prošlo. 

Ljeto je davalo lažnu toplinu, ohladili su nas jesenski krediti, izdavanja za besplatno školovanje, kupovanje sezonske odjeće, dugovi za ljetovanja, slavlja, izdaci za život nam nasušni. Korupcije koje su dokazane i krivci na slobodi. Sudstvo kojem nitko ne vjeruje, a želimo pravdu. Osjećaj da sve što uradimo nije dovoljno za promjene. Mladi prosvjeduju protiv uništavanja klime, stariji uključe klimu. Kao da je smisao izgubljen i prije same potrage za njim. Nema nas na ulicama jer već unaprijed znamo da će taj masovni prosvjed iskoristiti kakva oportunistička stranka za neke svoje niske ciljeve. Bit će kako bude. Na ovim prostorima je uvijek netko vladao. 

Od kralja Zvonimira Hrvati nisu bili dobri gospodari, samo dobre sluge. Niska pohlepnika koja se kokošarski domogla našeg novca i sustavno nas uništava postala je naša svakodnevica, činjenica i navika. Takav sindrom imamo da lakonski zaključujemo: ''Bolje da nas kradu naši nego tuđi.'' U čemu je razlika ako smo pokradeni? Ukoliko je to opravdanje onda smo izuzetno glupa nacija koja niti ne zaslužuje više. Srećom, svi drugi pokazatelji ukazuju na to da nismo glupi. Naši inovatori nižu uspjehe, poduzetnici koji su preživjeli recesiju, imamo jak IT sektor, vrsne stručnjake iako nam je renome sveučilišta srozan, imamo poznate kulturne i sportske djelatnike. 

Veliki čovjek i logoterapeut Viktor Frankl rekao je: ''Ne pitaj se što život može dati tebi, već što ti možeš dati životu.'' 

Koliko od nas si je kadro ovako nešto naložiti kao maksimu? Iako smo nesretan narod sa svojim brigama na licu, još uvijek smo ljudi velika srca. Koliko god nemali uvijek ćemo imati za potrebite i bolesne. Ako i jesmo davali za blagdane, Hrvatska se ponovno ujedinila dajući i pomažući maloj Mili Rončević. Mislim da je to pravo stanje duha nacije. Nemamo, ali imamo za svoju djecu, pravu budućnost, nadu koja se ne gasi koliko god teško bilo. Koliko god politika, političari i država bili neosjetljivi na tuđu muku, tu je ipak narod da povuče, osvijesti, pokrene. To smo mi; Hrvatska tužnih očiju i velika srca!

Danas, u ovu sunčanu nedjelju, prošetao sam sa svojim roditeljima parkom. U separeu za pse, oko stola, sjede vlasnici i druže se. Psi bezbrižno odmaraju dok oni pijuckaju kavu, smiju se, razgovaraju. Osjeća se ona neposrednost, čista emocija, snažna energija dobrote. 

E, taj trenutak sreće, dok mazim Spocka, psa spašenog iz azila, to je pravi trenutak da nas se upita jesmo li sretni? Sunčan, prelijep dan. Ljudi koji se druže. Zaborav na sve obiteljske tuge, bolesti, tragedije. To je sreća. Sreća je časak, tren koji valja prepoznati i dopustiti da nas preplavi.

Znamo li uopće prepoznati sreću? Ako noću gledamo svemir i primjećujemo samo tamu, a zvijezde propuštamo, onda ne znamo što je sreća, prilika i vrelo života koje nam izvire pred očima. Gledajući u zvijezde gledamo prošlost. Krenemo li prema njima zakoračili smo u budućnost. Sve je stvar odluke i spremnosti biti odgovornim, pa i odgovornim za svoju sreću. 

Zašto, onda, tu odgovornost prepuštati onima koji umjesto zvijezda siju tamu? Ne dam! Želim svoje zvijezde, svoj trenutak sreće i svoj osmijeh iako su mi tužne oči. Imam i imamo pravo na to; na sreću, na bolji indeks, na bolji status u društvu.