SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ZAUSTAVLJENA ISTRAGA
 
Veliko pranje novca: Zašto je Ortynski preskočio Petrača?
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 02.03.2012. - 14:07:00
Zadnja izmjena: 02.03.2012. - 14:11:03
KOLUMNA - Kada je 1999. i 2000. godine pokrenuta istraga o tzv. zagrebačkoj zločinačkoj organizaciji, u predmetu protiv osumnjičenika Jelavića, Petrovića, Pripuza i drugih, pod istragom se našao i sumnjivi posao Hrvoja Petrača sa poduzećem AGM Trgovina, odnosno sa Privrednom bankom Zagreb.

Dokumenti dokazuju kako su se istr ažitelji u jednom trenutku fokusirali upravo na ovaj posao, kako bi dokazali postojanje kriminalne hijerarhije od Jelavića, Petrovića i Pripuza prema Petraču. Sve do srpnja 2000. godine istraga je išla i prema samom Hrvoju Petraču kao mafijaškom bossu, a glavni dokaz njegovih sumnjivih, kriminalnih poslova bila je upravo dokumentacija u slučaju AGM Trgovine, odnosno sumnjivo višemilijunsko potraživanje od PBZ-a, koje je Milorad Gajić ustupio Petraču, Petroviću i Malenici.

Sudeći prema dokumentaciji tada istražni sudac u tom predmetu, kasnije i glavni državni odvjetnik, Radovan Ortynski odlučio je provesti istragu o tom slučaju, upravo kako bi se dokazalo vezu i spregu osumnjičene zločinačke organizacije sa Petračem. Slučaj PBZ (da tako radno nazovemo slučaj potraživanja AGM Trgovine od Privredne banke Zagreb) za Ortynskog je očito bio dovoljno važan da naredi kriminalističkoj policiji provedbu kriminalističke obrade nad tim Petračevim poslom.

Drugim riječima, Ortynski je znao za slučaj PBZ, proveo je o tom slučaju istragu, pribavio svu dokumentaciju, te saslušao svjedoke i sudionike Petračevog posla s Privrednom bankom Zagreb, što dokazuje i dokument MUP-a iz srpnja 2000. godine.

Načelnik Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke, uputio je 10. srpnja 2000. godine, pod brojem 511-19-13/2-5955/99, službeni odgovor tada istražnom sucu Ortynskom, u svezi obavjesnog razgovora obavljenog sa Miloradom Gajićem o ugovorima sklopljenim sa Hrvojem Petračem, Blažom Petrovićem i Ivanom Malenicom.

„Sukladno Vašem telefonskom traženju od petka, 7. srpnja 2000. godine, u prilogu ovog dopisa dostavljamo Vam službenu zabilješku o obavljenom obavjesnom razgovoru sa Miloradom Gajićem, kao i Ugovor o naplati potraživanja, Aneks ugovoru o naplati potraživanja, Potvrdama privatne isprave, Ugovor o osiguranju financijskih gubitaka, Aneks ugovoru o osiguranju financijskih gubitaka, te punomoći“, stoji u dopisu kojeg je 10. srpnja 2000. godine, Istražnom sucu Radovanu Ortynskom uputio Zoran Košurić, tadašnji načelnik Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta u Policijskoj upravi zagrebačkoj.

Osim ovog dopisa Zorana Košutića, i iskaz kojeg je kao svjedok Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dao Ivan Majher, dokazuje kako su sve nadležne državne institucije bile upoznate sa detaljima Petračevih poslova sa PBZ-om, odnosno sa detaljima slučaja AGM Trgovine.

„Otišao sam u Trgovački sud gdje sam naručio spis i cijeli sam prelistao i dao ga fotokopirati. Tada sam vidio da je Blaž Petrović od Gajića za 500.000 DEM i to onih mojih, jer drugih nije imao, kupio AGM na koji su se istovremeno upisali, nakon što je on kupio, kao suvlasnici zajedno sa Blažom Petrovićem, Ivica Malenica i Hrvoje Petrač. Interesantno je da sam u tom spisu našao punomoć gdje sva trojica, Petrović, Malenica i Petrač, opunomoćuju odvjetnika Joku da vodi tu cijelu kupoprodaju oko AGM-a. Svu tu dokumentaciju koju sam preslikao ja sam dostavio na Državno odvjetništvo“, stoji u iskazu kojeg je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu dao Majher.

Slijedom tih podataka, Ortynski je nastavio istraživati financijske transakcije u slučaju AGM Trgovine, te je u jednom trenutku odredio i privremenu mjeru blokade sredstava na računima AGM-a, dok je u tijeku istraga o Petračevom poslu s Privrednom bankom Zagreb. Ova mjera Radovana Ortynskog dokazuje zapravo kako je kao istražni sudac koji je vodio istragu u ovom predmetu bio uvjeren da je odnos Petrača i Privredne banke Zagreb ključna karika u razotkrivanju funkcioniranja onoga što su mediji tada nazvali zagrebačkom zločinačkom organizacijom.



Dopis tadašnjeg direktora ZAP-ove podružnice Zagreb Igora Pirije, od 12. rujna 2000. godine, kojeg je uputio Ortynskom kao odgovor na rješenje o privremenoj mjeri zabrane raspolaganja novčanim sredstvima na računima AGM Trgovine, dokazuje kako je istraga vođena i u odnosu na Petrača, te je Ortynski osim blokade računa u odnosu na Blaža Petrovića, naredio i blokadu računa i financijskih sredstava i u odnosu na Hrvoja Petrača, iz čega jasno proizlazi kako ga je smatrao ključnom osobom kriminalne organizacije koju je istraživao.

Naime, Ortynski je tadašnjem ZAP-u uputio čak dva naloga da se blokiraju računi AGM Trgovine koji su na bilo koji način povezani sa Blažom Petrovićem, Hrvojem Petračem i Ivanom Malenicom. Prvi takav nalog Ortynski je ZAP-u poslao 24. kolovoza 2000. godine, nakon čega je 8. Rujna donio još jedno, ispravljeno rješenje o „zabrani raspolaganja novčanim iznosima na žiro računu poduzeća, te poslovnim i vlasničkim udjelima u trgovačkom društvu AGM Trgovina d.o.o., okrivljeniku Blažu Petroviću, kao i prema trećim osobama Hrvoju Petraču i Ivanu Malenici“.

Petrač i njegov odnos s Privrednom bankom Zagreb, u slučaju AGM Trgovine, Ortynskom je zapravo bio bitan kako bi se mogao u istrazi pratiti financijski trag mafije, odnosno kako bi se točno utvrdilo preko kojih banaka i na koje sve načine, kroz kakve sve oblike transakcija i pod kojim sve paravan tvrtkama i fizičkim osobama, mafija pod Petračevom kontrolom pere prljavi novac. Točnije, slučaj Petrač – AGM – PBZ bio je bitan kao obrazac operacija pranja mafijaškog novca, kakve su standardno provodili i Hrvoje Petrač, ali i njemu podređeni kriminalci.

Da je Ortynski doista smatrao kako je ključ obrasca transakcija pranja mafijaškog novca tzv. zagrebačke mafije upravo u Petračevoj operaciji sa AGM Trgovinom i Privrednom bankom Zagreb, potvrđuje još jedan dokument. Dana 12. srpnja 2000. godine Ortynski je uputio tadašnjoj predsjednici Trgovačkog suda u Zagrebu zahtjev da mu dostavi, između ostalih i spis pod brojem Ovr-1208/99, pod nazivom „Ovrhovoditelj AGM protiv Privredne banke Zagreb“. Ovakav interes istrage za odnos Petrača i Privredne banke Zagreb objašnjava i povlačenje Bože Prke iz bilo kakvih dogovora sa Hrvojem Petračem oko isplate oko dvadeset milijuna tadašnjih njemačkih maraka Petraču, po osnovi potraživanja AGM Trgovine od PBZ-a.

Međutim, do danas ostaje nerazjašnjena tajna zbog čega je Radovan Ortynski na kraju ipak u istrazi preskočio Hrvoja Petrača? Možda tajna odustajanja od proširenja istrage i u odnosu na Petrača leži upravo u Petračevom odnosu s Privrednom bankom Zagreb. Možda je početni trag i teza o kriminalnom obrascu operacija pranja novca, koja je inicijalno bila povod Orynskom za istraživanje Petračevog posla s AGM-om, ujedno bila i razlog njegovog odustajanja od tog slučaja. Stvar je, zapravo, prilično jednostavna. Da je istraga u tom smjeru nastavljena, dokazivanje postojanja takvog kriminalnog obrasca neminovno bi vodila prema najmoćnijim ljudima u državi: s jedne strane političkim moćnicima povezanima s mafijom, čija je politička moć Petraču i sličnima godinama čuvala leđa, s druge strane bankarskim moćnicima preko čijih banaka je (i Petračeva) mafija prala i vodila operacije legalizacije novca stečenog organiziranim kriminalom. Naposljetku, takva je istraga mogla na kraju dovesti i do odvjetničke i sudačke mafije, koja je godinama bila jedna od glavnih logističkih poluga organiziranog kriminalnog podzemlja.

U svakom slučaju, iz nekog razloga, Radovan Ortynski je u konačnici odustao od slučaja Petrač – AGM – PBZ, a dokumentacija prikupljena u istražnom postupku, jednostavno je sklonjena na sigurno. Nije se moglo raditi samo o zaštiti Hrvoja Petrača. Odustajanjem od Petrača Ortynski je očito odustao od puno krupnije „ribe“ ili „riba“. Čak niti napada u kojem je pretučen predsjednik Uprave PBZ-a, ni policija, ni odvjetništvo nisu posegnuli za ovom dokumentacijom kako bi ispitali motive napada na Prku, iako su ovi dokumenti i svjedoci znatno više nego dokazi na temelju kojih je sud osudio Petrača u slučajo otmice Zagorčevog sina. Slučaj Prka je očito trag mafije mogao odvesti predaleko. Obzirom da i sam Božo Prka nikada nije pretjerano inzistirao na rasvjetljavanju slučaja mafijaškog napada na njega, ne treba biti pretjerano upućen, pa „zbrojiti dva i dva“ i vidjeti da se, zapravo, radilo o skrivanju istine o mafijaško – bankarskim poslovnim partnerstvima i ortačkim dogovorima, koji su godinama svim zainteresiranim stranama osiguravali ono najbitnije – novac. Ultimativni interes koji u ovoj zemlji već desetljećima povezuje mafiju, banke, tajkune, vlast i pravosuđe.

Nastavlja se …

U sljedećem nastavku:
Gajićev iskaz Ortynskom: Jesu li Petrač i Prka zajedno igrali prljavu igru u slučaju AGM?