SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BIŽI SE DOGOVOR?
 
Trump sve dalje od taktičke pobjede u trgovinskim pregovorima s Kinom
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 06.04.2019. - 19:10:31
KOLUMNA - Tik prije isteka carinskog primirja 1. ožujka, o kojemu su se Kina i SAD dogovorile na sastanku G20 u Buenos Airesu, Donald Trump je najavio da odgađa uvođenje novog paketa carina koje pokrivaju 200 milijardi dolara vrijedan kineski izvoz.

Svoju odluku američki predsjednik je obrazložio „dobrim progresom“ u pregovorima dvaju zemalja, koji su se nakon Pekinga nastavili u Washingtonu. Trump je ostvario najavljeno, te nakon odgode objavio da će sporazum biti finaliziran i potpisan za vrijeme posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga njegovoj rezidenciji u Mar-a-Lagu.
Trumpov „dobar progres“ se stalno isprepletao s pojedinačnim skeptičnim izjavama članova američkog pregovaračkog tima koje su otkrivale da „progres“ i nije baš progres, a „dobar“ – nije stvarno dobar. 

Za početak, u Washingtonu se nazirao sve veći rascjep između Trumpa i njegovog pregovaračkog tima na čelu s trgovinskim predstavnikom Robertom Lighthizerom. Lighthizer i ostali članovi tima, „jastrebovi“ Mnuchin, Ross, Navarro, i Kudlow situaciju vide kao priliku za maksimalni pritisak na Kinu po čitavom spektru problema, uključujući i strukturna pitanja poput politike državnih subvencija.

Tijekom prošlih mjeseci, Lighthizer i drugi nisu skrivali da žele temeljito odraditi posao, te da ih zanimaju rezultati na srednji i dugi rok. Trump je sa svoje strane forsirao skoriji dogovor. Vođen i stisnut trenodvima na tržištu kapitala (Trump voli kada indeksi rastu), nenadanim otporom većinski demokratskog Predstavničkog doma, tada još vrlo atraktivnim susretom s Kim Jong-unom i istragom Cohena, Trump je očito vidio bilo koju kinesku gestu kao američku pobjedu. Bez obzira na dubinu i opseg.

Lighthizerov tim je pripremio šest memoranduma o razumijevanju koji pokrivaju ključna područja poput prisilnog transfera tehnologije, kompjuterske krađe, intelektualnih prava, usluga, valute, poljoprivrede, necarinskih mjera i deficita. Za vrijeme pregovora u Washingtonu, Trump se pred posebnim kineskim predstavnikom Liu Heom porječkao s Lighthizerom oko memoranduma, nazvavši ih bezvrijednima i beznačajnima. 

„Za mene je konačni ugovor jedina prava stvar, Bobe. Od sada ćemo koristiti pojam trgovinski sporazum.“ rekao je prema navodu Reutersa predsjednik Trump.
Potpisivanje konačnog ugovora Trump je namjeravao upriličiti za bilateralni susret s predsjednikom Xijem u Mar-a-Lagu. Washington i Peking objavili su da bi se susret mogao dogoditi već u drugoj polovici ožujka, ali je kineska strana nakon par tjedana premišljanja povukla ručnu, čime je obradovala i Lightizerov tim. Reakcija kineske strane ima nekoliko faktora. Prva polovica ožujka prošla je u znaku „Lianghui“, u prijevodu „dva zasjedanja“ – Kineskog nacionalnog kongresa i Kineske savjetodavne konferencije – koja okupljaju oko 3000 delegata.

Uzimajući u obzir zadaće rezimiranja prošle ekonomske i političke godine, postavljanja BDP-a na iduću godinu, usvajanja proračuna i deficita i izglasavanja raznih zakona, Peking je vjerojatno procijenio da se ne može 100% posvetiti gorućem pitanju.  Najbitnije, tu je i žurno proguran kroz dva čitanja i raspravu Zakon o stranim investicijama koji je očito trebalo prvo usvojiti kako bi ga se naknadno Amerikancima moglo predstaviti kao progres na području uvažavanja američkih kritika.

Zakon je predložen i otvoren za diskusiju još 2015. – dvije godine prije dolaska Trumpa, ali Pekingu više odgovara da se misli kako se radi o inicijativi koja je pokrenuta u novom kontekstu. Novi zakon kriminalizira forsiranje prijenosa tehnologije i krađe intelektualnog vlasništva u zajedničkim kinesko-stranim poduzećima te zabranjuje državnim dužnosnicima da koriste administrativni pritisak na strane kompanije u vez istog (pažljivi čitatelji će primijetiti: to je indirektno priznanje postojanja takvih praksi).

Također, novi zakon će omogućiti stranim kompanijama jednaki tretman kao i domaćim. Zakon uvodi negativni popis, odnosno popis apriori zabranjenih područja za ulaganje, o čemu sam pisao na stranicama SEEbiza ranije. Isto tako, zakon bolje štiti strane kompanije od eksproprijacije iako još uvijek ostavlja to pravo u osobitim slučajevima (predviđena je kompenzacija).

Visoko vodstvo Kine je također iskoristilo Nacionalni kongres za smirivanje kroz verbalno prešućivanje. Tijekom izvještavanja o radu Vlade tijekom prošle godine, premijer Li Keqiang nije ni jednom spomenuo famozni plan „Made in China 2025“ – plan visokotehnološke samodostatnosti koji je toliko ljutio Washington. Pored domaćih faktora, Pekingu se nikako nije sviđala ideja da se pregovori nastave na najvišoj razini. Pogotovo nakon susreta Trumpa i Kima u Hanoiju, gdje se, iz perspektive kineske kulture čuvanja obraza (pogotovo čelnika) dogodio veliki faux pas. Bilateralni sastanak na vrhu Peking vidi isključivo kao završnu ceremoniju, ne i dio radnog procesa. Sve dok stvari nisu kristalno jasne, Kina neće riskirati „sramotni“ neuspjeh. 

Odgodu sastanka SAD i Kina su iskoristili različito. SAD je nastavio u stalnoj komunikaciji s kineskim kolegama dorađivati memorandume i problematična područja. Kina je pak iskoristila pauzu za taktički proboj na europskoj bojišnici.

Xi Jinping je 22. ožujka prvo posjetio Italiju gdje je s predsjednikom Mattarellom, unatoč američkom pritisku, potpisao sporazum o razumijevanju glede sudjelovanja Italije u inicijativi Pojas i Put. Italija je postala prva G7 zemlja koja je uključila u kineski poduhvat. Xi je zatim posjetio Francusku gdje se sastao s predsjednikom Macronom koji je neočekivano na susret pozvao Angelu Merkel i Jean-Clauda Junckera. Europski moćnici su suzdržano kritizirali Kinu – malo prije dolaska Xija EU komisija je sročila dokument o strateškim izgledima odnosa EU i Kine u kojem je nazvala Kinu „sistemskim suparnikom u promociji alternativnih načina upravljanja“ (drugim riječima socijalizam sa kineskim karakteristikama i državno poduprta ekonomija“). Nakon kritičke digresije, Macron je s Xijem potpisao ugovor o kupovini čak 290 zrakoplova A320 i 10 A350 vrijedan 35 milijardi dolara, te još petnaest vrijednih ugovora. Njemačka je pak ovih dana pokrenula javni natječaj za operatere 5G mreža bez zabrane korištenja opreme Huaweija.

Xijeva turneja jasno je pokazala Washingtonu da Kina nije izolirana i da se njena prisutnost u Europi ne smanjuje nego širi. Američka strana je poruku shvatila vrlo ozbiljno. Jedan od novijih uvjeta uspješnog sporazuma o kojem se sada aktivno diskutira u američkoj ekspertnoj zajednici je mehanizam prisile: Litghtizerov tim bi htio da sporazum bude obvezujući i da sadrži klauzulu o američkom jednostranom povlačenju (odnosno uvođenju tarifa) u bilo kojem trenutku. Istovremeno Kina ne bi smjela ni na koji način uzvratiti Americi. Kao i u slučaju ideje da se promijeni čitava logika kineske državne uprave i ekonomije, i ova je nerealna i neizvediva. 

Sad će, pretpostavljam, ponovo doći do izražaja razlika između vizije Trumpa i njegovog tima. Naime, prema najnovijim gospodarskim izvješćima Kina je prebrodila inicijalni šok od carinskog okršaja. Usvojen je novi ciljani BDP, veći deficit i smanjenje PDV-a i socijalnih doprinosa za zaposlenike koji trebaju stimulirati domaću potrošnju, proizvodnju i privatni sektor. Glavni burzovni indeks je od početka godine u porastu 33%. U svjetlu ovih i drugih pozitivnih ekonomskih podataka, Trump je suočen s neugodnom perspektivnom taktičkog poraza. 

Carine polako gube smisao; konflikt s Kinom se ionako pretvorio u spor visokim tehnologijama i političkom i gospodarskom sustavu Kine. Američki predsjednik sada možda shvaća da uvođenje obećanih 200 milijardi dolara carina neće imati posebnog učinka. Prolongiranje statusa quo negativno će utjecati na njegovu sliku odlučnog deal-makera i signalizirati američku slabost. Lighthizerov tim smatra da za dugoročni učinak stvar treba izgurati do kraja, no Trump ne vidi situaciju tako. 

Njemu treba dogovor koji će po mogućnosti izgledati kao pobjeda. Kina mu je voljna dati tu pobjedu na zajednički prihvatljivim uvjetima, unutar kineskih maksimalno mogućih okvira ustupaka.

Najnovija runda pregovora u Washingtonu krajem ovoga tjedna opet prikazuje sliku starog „dobrog-možda-progresa“, što znači da strane nisu dostigle kritičku točku uravnoteženog razumijevanja, a SAD ostaje bez opcija zastrašivanja Kine i pritiska. Hoće li Trump prihvatiti sporazum koji sve više nalikuje na pregovore o američkim problemima po kineskim pravilima? Budući da ostaje bez dobrih alternativa i saveznika, vjerojatno će morati.