SEEbiz.eu

Slovenija je u zadnja dva desetljeća zadržala poziciju najrazvijenije države na području bivše Jugoslavije, a svoju prednost pred većinom ostalih država sljednica, izraženu kroz bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika, još je i povećala. Zanimljivo je, međutim, da su sve države sljednice bivše SFRJ, uključujući i Sloveniju, od 1989. godine zapravo nazadovale, sudeći prema  rezultatima studije Centra za istraživanje postjugoslavenskih društava (CEPYUS) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru. Tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija po ekonomskoj je razvijenosti 1990. zauzimala 31. mjesto u svijetu, dok su 2007. godine sve države sljednice, s iznimkom Slovenije (na 29. mjestu), bile znatno lošije plasirane. U prosjeku, države sljednice SFRJ zauzimaju 59. mjesto, što upućuje na zaključak da ekonomski gubici od razdruživanja znatno nadmašuju dobitke, zaključuju autori studije.

Slovenija je, kao najrazvijenija, 1989. godine imala BDP po glavi stanovnika 34.137 američkih dolara. Hrvatska je tada, s BDP-om od 21.567 dolara, zaostajala 36,8 posto. Znatno iza nas slijedila je Srbija, sa 55,4 posto nižim BDP-om od Slovenije, a potom Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija, kao najslabije razvijena država. U ratnim i poratnim devedesetima sve su zemlje, osim Makedonije, povećale zaostatak za Slovenijom, najviše BiH, gdje je rat bio najrazorniji. Hrvatska je tako 2000. godine za Slovenijom zaostajala 38,3 posto, Srbija i Crna Gora pale su tek na trećinu BDP-a Slovenije, dok se BiH strmoglavila na samo 23 posto.

Prvo desetljeće ovoga stoljeća sve su zemlje, uz negativnu iznimku Makedonije, iskoristile za snažniji razvojni zamah, pa je Hrvatska dostigla oko 65 posto BDP-a Slovenije (još uvijek manje nego 1955.), a Crna Gora je stigla blizu 40 posto, ispred Srbije koja je u tom razdoblju najbrže rasla. Ipak, i nakon tog rasta, pet država sljednica u prosjeku dostiže tek oko 40 posto BDP-a Slovenije, koji je uz to nominalno smanjen u odnosu na 1989. za oko 20 posto.

Premda se, dakle, za proteklih 20 godina na ekonomskom planu za područje bivše države može, bivšom vojnom terminologijom, reći “ista meta - isto odstojanje’’, promjene su znatno vidljivije u drugom dijelu studije, koji otkriva trendove u sustavu vrijednosti. Istraživanje provedeno među studentima iz sedam zemalja (uključujući Kosovo) pokazalo je kako je Slovenija jedina postjugoslavenska država u kojoj u tranzicijskom razdoblju nije zabilježen znatniji porast religioznosti. Nasuprot tome, udio religioznih studenata u Hrvatskoj je od 1986. do 2009. porastao sa 40 na 75 posto, u Srbiji sa sedam na 58 posto, u Crnoj Gori s tri na 51 posto, a u BiH sa 14 na 65 posto.

Slično je i u sklonosti autoritetima: u Sloveniji je znatno pala, dok u ostalim državama ili stagnira ili je u znatnom porastu, čak ponajviše u Hrvatskoj, gdje su danas studenti podjednako skloni autoritarnosti kao i njihove kolege u Srbiji i Crnoj Gori. U pitanju ravnopravnosti spolova Hrvatska stagnira na drugom mjestu, dok Slovenija napreduje, kao i ostale države (posebno Crna Gora), uz negativnu iznimku Kosova, gdje se broj studenata koji preferiraju spolnu neravnopravnost od 1986. godine učetverostručio.

Mariborski centar proveo je i anketu među studentima o odnosu prema bivšem SFRJ i mogućnosti ponovnog udruživanja. Svaki drugi ispitanik bio je izrazito protiv te ideje, ali ih je 27 posto bilo za. Razlike u “jugonostalgiji’’ su očekivano velike: zajedničku državu podupire približno polovina studenata iz Makedonije i Crne Gore, a manje od 10 posto njihovih kolega s Kosova, iz Hrvatske i Slovenije.