Razlika između Hrvatske s i bez Perišića bjelodano se vidjela u dva različita izdanja u rujnu i listopadu. Iako nije bio u punom ritmu klupskog natjecanja, Perišić je na Rujevici "letio" kao što davno nije. Brzina, moć, prodornost, tehnika, sve u jednom. Nažalost, teška ozljeda izbacila ga je iz stroja na 6-8 mjeseci. Realno je da se prije sredine travnja neće vratiti na teren. No, poznavajući njegovu veliku brigu i posvećenost radu na jačanju tijela, uvjereni smo da će se fizički oporaviti toliko da mu neće trebati puno vremena za uhvatiti ritam, pišu Sportske novoszi.
U mjesec dana, do sredine svibnja, ako bude išlo sve po planu, može odraditi 4-5 utakmica u klubu i još koju u reprezentaciji. Nije optimalno, ali to je Perišić. Kakav god ritam imao, za 30,45 ili 70 minuta, bitno je da je u grupi. On ima potencijale koji najdeficitarniji u Vatrenoj vrsti. Da ne govorimo da može izvanredno odraditi i deficitarnu poziciju lijevog beka. S ili bez Perje Hrvatska se bitno razlikuje.
Dojam je da Oršić nikad nije bio dovoljno cijenjen igrač u hrvatskim okvirima. Vjerojatno je to razlog što je afirmaciju morao tražiti na drugim stranama svijeta, daleko od kuće, dok mu se nije poklopilo da se vrati u Dinamo kad se pripremao iskorak Modrih.
On se dogodio i zbog toga što je Oršić svojim potencijalima, koji su pretežito odlučni kroz izraženu brzinu, donio Dinamu nužnu dubinu. Uza sve to, Oršić je demonstrirao i vrlo dobre tehničke vrijednosti, jer golovi koje je postizao, oni odlučni i najatraktivniji, nisu bili plod "krkanluka", nabijanja, nego precizno izvođenje i najtežih šutova, i to u trku. U Kataru je Oršić sudjelovao odlučnim akcijama u osvajanju bronce. Njegova brzina, uz Perišićevu, pridonijela je dojmu hitrije momčadi, iako je Hrvatska zbog tih deficita uglavnom dizel kompozicija. Oršić bi se trebao vratiti prije Perišića, dakle u veljači-ožujku, te se sigurno stigne dovoljno pripremiti da bude dio putnika za Njemačku.
Nekad imate dojam da sve ono što se tovarilo na leđa Modriću ("jalov predasistent"), a što je napokon prestalo nakon srebra u Rusiji i Zlatne lopte, prebačeno i dodatno ojačano na leđa Matea Kovačića. Gotovo čovjek ne bi povjerovao kad čitate neke recenzije njegove igre kako se osporavaju nedvojbene vrijednosti ovog vrhunskog veznjaka. Što god učini uvijek je malo, što god ne učini uvijek je puno. Umanjivati vrijednost, ali i učinak Kovačića, znači zanemarivati logiku. Ne može biti da ga najjači trener dovodi za najjaču momčad svijeta, a eto, ovdje se mikroskopski traži svaki najmanji detalj da ga se omalovaži. Prema drugima nema te strogoće, naprotiv.
Kovačić je motorički izvanredan, više nego svi vezisti, tehnički potkovan i točno je da ima promjenjivu formu u reprezentaciji. No, na izborniku je da ga dovede u poziciju da pruži najbolje od sebe, kao što to čini u klubu. Kad osjeća povjerenje, Kovačić daje visoku kvalitetu koja je nužna Vatrenima, pogotovo kada ode Modrić.
