SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
TAJNE VEZE
 
Soboli radio za Inu u vrijeme privatizacije, SOA je morala znati za kriminal
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 02.03.2015. - 21:28:00
Zadnja izmjena: 03.03.2015. - 09:02:50
ZAGREB - Dokumentacija koju posjedujem dokazuje kako je poduzeće Soboli, koje je osnovao i neko vrijeme vodio Tomislav Karamarko, upravo u vrijeme kriminalne privatizacije radilo za državnu naftnu kompaniju.

Ovdje, pritom, nije pitanje samo je li Karamarko, kao tadašnji šef Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) bio u sukobu interesa, doduše prikrivenom, nego je pitanje i to je li zloupotrebom svojeg položaja čelnog čovjeka tajne službe omogućio svojem poduzeću povlašteni položaj u ugovaranju poslova s Inom, te je li kao šef SOA-e zbog poslova Sobolija i Ine, prikrivao obavještajna saznanja koja je kao šef SOA-e godinama imao o kriminalu u Ini, te na taj način omogućavao višegodišnji organizirani kriminal i korupciju u toj državnoj kompaniji.

Nesporno je kako je SOA u kritično vrijeme, dakle 2007. godine, već imala uvid u brojne tajne dokumente koji su dokazivali organizirani kriminal i korupciju u Ini, te da su te dokumente, poput nalaza državne revizije, i drugih sličnih dokumenata, SOA-i i drugim nadležnim institucijama dostavljali zaposlenici Ine, ali usprkos tome SOA nije poduzimala mjere koje je mogla kako bi se kriminal u Ini istražio i eventualno kazneno procesuirao. Tu su prije svega, tzv. „Veselićeva izvješća“ o korupciji i kriminalu u postupcima nabave nafte, i to Izvješće Mate Veselića od 4. veljače 2004. godine, pod brojem 4/04, te Izvješće od 8. prosinca 2003. godine, pod brojem 32/03, koja je kao direktor Sektora interne revizije i kontrole potpisao Mato Veselić. Jednako tako SOA-i su bile dostupne i najmanje dvije kaznene prijave o korupciji i kriminalu u INI iz 2003. i 2004. godine, a koje su se odnosile na praktički međunarodno krijumčarenje nafte preko INA-e, kao i nezakonite postupke nabave nafte iz Libije, Sirije i Iraka.

Usprkos tome što se moguće radilo o ozbiljnom, međunarodnom organiziranom kriminalu, SOA u vrijeme Tomislava Karamarka nije poduzela ništa iz svojeg zakonskog djelokruga kako bi se ovakve kriminalne aktivnosti sankcionirale. Međutim, baš u to vrijeme, dakle 2007. godine, nekadašnje Karamarkovo poduzeće Soboli ugovorilo je više poslova za Inu, o čemu se u javnosti često špekuliralo i nagađalo, ali nije bilo nikakvih konkretnih podataka, niti dokaza o poslovima Sobolija i Ine. Dokumenti koje posjedujem, datirano od 28. svibnja i 28. kolovoza 2007. godine, kao i prateća komunikacija elektronskom poštom između izvjesnog Ante Belaka i Ante Šoljića (tada jednog od čelnih ljudi Sobolija) dokazuje kako je poduzeće Soboli za Inu radilo poslove određenih „sigurnosnih prosudbi“ vezano za kriminal u Ini.

Tako je iz elektronske pošte upućene Šoljiću 28. svibnja 2007. godine, vidljivo da je Belak, kao bivši načelnik splitske krim policije, radio za Soboli i to da je Šoljiću uputio dokument pod nazivom „Soboli d.o.o. – Izvješće br. 1 (po Ugovoru)“, a u kojem detaljno opisuje malverzacije i kriminal u Ini, vezano uz transporte i trgovinu derivatima, na području Inine Ispostave Solin. Iz Belakovih izvještaja upućenih Soboliju „na temelju Ugovora o djelu i usmenog dogovora u svezi sigurnosne prosudbe za potrebe INA d.d. – ispostava Solin“, razvidno je da je Belak kroz duži niz godina, i u vrijeme kada je radio kao načelnik splitske krim policije imao saznanja o kriminalu u INI, ali očito po tom pitanju nije poduzimao nikakve zakonom predviđene kriminalističke radnje i obrade. Dakle, zašto je Belak godinama prikrivao saznanja o kriminalu u Ini, te zašto kao načelnik splitskog krima nije poduzeo zakonom predviđene radnje na sankcioniranju tog kriminala, ostaje otvoreno pitanje?

Ali je očito kako je onog trenutka kada je svoje informacije o tom kriminalu mogao naplatiti od Sobolija, rado pružio bivšem Karamarkovom poduzeću svoje paraobavještajne, odnosno parapolicijske usluge. Dakle, Belakova izvješća otkrivaju zapravo kako sistem u Hrvatskoj funkcionira. Kriminal visokog profila, kao ovaj u Ini se ne prijavljuje i ne procesuira, nego su visoki policijski dužnosnici poput bivšeg šefa splitske krim policije koristili te i takve informacije o organiziranom kriminalu i korupciji, kako bi tim informacijama – trgovali. Dakle, ljudi unutar sustava ne samo da su prikrivali takav kriminal, nego su prikrivanje informacija o kriminalu i korupciji koristili za vlastitu financijsku dobit, odnosno za „zaradu sa strane“, kako se to kod nas kaže. Drugi ovakav Izvještaj, Belak je poslao Šoljiću i Soboliju elektronskom poštom na adresu asoljic@soboli.hr 16. srpnja 2007. godine pod naslovom „Soboli d.o.o. – Izvješće br. 2 (po Ugovoru)“.

Ovaj Belakov izvještaj odnosi se na još ozbiljniji kriminal i to kriminal vezano za „nepravilnosti kod dovoza goriva“, zatim „nepravilnosti kod distribucije goriva prema potrošačima“, te „nepravilnosti na opskrbljivanju gorivom radnih strojeva na izgradnji autoputa“. Po ovim navodima iz Belakovog izvještaja Soboliju jasno je o kako se ozbiljnim kriminalnim radnjama radi u ovim dokumentima, te da se radi i o oštećivanju šire mreže korisnika INA-inih derivata, o čemu ponovno niti Belak, a niti Soboli nisu podnijeli prijave nadležnim državnim institucijama, nego su tim informacijama o kriminalu trgovali kako bi Karamarkovom poduzeću ostvarili znatnu financijsku dobit. Soboli je, tako, čini se patentirao zaradu na skrivanju informacija o organiziranom kriminalu i korupciji, te su barem kada je riječ o poslovima s Inom, upravo na takvim aktivnostima ostvarivali najveću financijsku zaradu – skrivajući kriminal. I to u vrijeme dok je Tomislav Karamarko bio na čelu Sigurnosno obavještajne agencije, pa je teško i naivno povjerovati da o svemu tome naprosto nije ništa znao.

Treći dokument kojeg posjedujem, naslovljen kao „Soboli d.o.o. – Izvješće br. 3 (po Ugovoru)“, Ante Belak je uputio Soboliju 29. kolovoza 2007. godine na Šoljićevu adresu elektronske pošte, a radilo se o Izvješću datiranom 28. kolovoza 2007. godine, u kojem Belak opisuje i šalje Soboliju informacije o kriminalu vezanom za „nepravilnosti kod opskrbe gorivom benzinskih crpki na otocima“, „distribuciju derivata do benzinskih crpki od strane cisterni u vlasništvu INE d.d. Solin“, te nezakonitosti vezanih uz „opskrbu radnih strojeva na izgradnji autoceste“.

Ova tajna korespondencija Sobolija o poslovima koje su radili za Inu, iz 2007. godine dokazuje tako nekoliko bitnih činjenica.

Prvo, poduzeće koje je osnovao Karamarko, dobilo je ugovorene poslove, bez javnog natječaja, sa državnom naftnom kompanijom u vrijeme kada je šef SOA-e bio upravo osnivač Sobolija.

Drugo, postavlja se pitanje zašto državna kompanija Ina ovakve obavještajne poslove ugovara sa privatnom kompanijom Tomislava Karamarka, kada se postupanje zbog sumnji na takav kriminal moglo povjeriti nadležnim državnim institucijama, među koje spada i SOA kojoj je na čelu u to vrijeme bio upravo osnivač Sobolija.

Treće, zbog čega Karamarko, Soboli, Ante Belak, Ante Šoljić, Ina i drugi iz tog kruga nisu svoja saznanja o kriminalu kojeg su očito povezivali s državnom naftnom kompanijom, podnijeli prijave i svoja saznanja podijelili s nadležnim državnim institucijama, kao što su policija i nadležno državno odvjetništvo?

Četvrto, nameće se pitanje je li Tomislav Karamarko zloupotrebljavao obavještajni sustav u ovakvim poslovima poduzeća čiji je bio osnivač?

Peto, konačno, postavlja se pitanje Karamarkove uloge u procesu privatizacije Ine, za koji je sudski utvrđeno da se radilo o kriminalnoj privatizaciji, presuđenoj zbog korupcije.

Dakle, je li Karamarko kao šef SOA-e imao informacije o procesu privatizacije Ine, o svim aspektima pregovora koji su u tajnosti vođeni između mađarske i hrvatske strane, a koji je proces vodio uglavnom Ivo Sanader? Je li Karamarko koristio svoju poziciju i svoja saznanja o procesu privatizacije kako bi prešućivanjem svojih saznanja omogućio poduzeću čiji je osnivač povlaštene poslove sa Inom? I postoji li Karamarkova odgovornost u slučaju korupcije i organiziranog kriminala u Ini, u smislu da je onemogućavao istrage i postupanje nadležnih institucija u vrijeme kada je obnašao dužnost ravnatelja SOA-e? Tajni dokumenti o poslovima njegovog Sobolija sa Inom, daju ozbiljne indicije kao odgovore na ova otvorena pitanja.

Uostalom, sama činjenica da je poduzeće Soboli, čiji je osnivač tada bio šef SOA-e radilo za Inu paraobavještajne poslove upravo u vrijeme kriminalne privatizacije, dovoljno govori sama za sebe. Pametnome dosta!