SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POMAMA
 
Smilje postaje krupni biznis, cijena mu skočila trostruko
Autor/izvor: SEEbiz / Novi list
Datum objave: 30.11.2014. - 13:51:15
ZAGREB - U berbu smilja, bolje rečeno u njegovo bespoštedno čupanje, dalo se na stotine, odnosno tisuće berača, koji ne prezaju od upadanja na privatna zemljišta na kojima smilja ima, od rušenja ograda i devastiranja biljke, pa čak ni od fizičkog obračuna s vlasnicima terena.

Razlog je jasan – po kilogramu ubrane biljke otkupljivači danas plaćaju i do 15 kuna, što je i triput više od cijene koja se dobivala proteklih godina. Jedna osoba dnevno može nabrati od 50 do sto, pa čak i 200 kilograma, zbog čega nelegalni berači ne prezaju ni od čega, piše Novi list.

Kozmetička industrija vapi za sve većim količinama ove biljke, s navodno jako dobrim rezultatima u pomlađivanju kože, pa će i berači, koje zanima samo kratkoročna zarada, učiniti sve ne bi li u danu zaradili i po tri tisuće kuna. Otkupljivači novac isplaćuju odmah, pa je entuzijazam berača i veći. Da se hajka berača na smilje može zaustaviti samo jednako tako bespoštednom hajkom na njih same, shvatila je i inspekcija zaštite okoliša, koja je s policijom započela intenzivno »češljati« otoke i priobalje, na kojima se smilje najviše bere.

Samo je ovoga tjedna primorsko-goranska policija zaplijenila gotovo 1.400 kilograma smilja u vrećama, na creskom trajektnom pristaništu Porozina i u Iki, što je najveća dnevna zapljena smilja u Hrvatskoj otkako se država nelegalnim branjem odlučila pozabaviti. Prije toga je, u srpnju, na otoku Prviću riječka pomorska policija zaplijenila 650 kilograma smilja, na Cresu je početkom studenog zaplijenjena još tona bilja ubranog na području Punta križa i Osora, dok su krajem ovog mjeseca u nedjelu uhvaćena još tri muškarca, koja su prevozila tristotinjak kilograma smilja ubranog Na Dugom otoku. U međuvremenu je bilo, nažalost, i razbijenih glava – vlasnika zemljišta koji su se nelegalnim beračima odvažili usprotiviti i izvukli deblji kraj, dok su stanovnici Krka i Cresa, pozivajući državu da hitno nešto poduzme, najavili kako će problem rješavati u vlastitom aranžmanu.

 - Bili su nam inspektori na otoku, ali je berače nemoguće kontrolirati! Dolaze odasvud, kombijima stižu iz svih dijelova Hrvatske!, požalili su se sredinom mjeseca stanovnici Krka, mahom ovčari ili maslinari, kojima ilegalni berači upadaju na posjede i devastiraju ga.

Ruše suhozide, gaze sve pred sobom, tjeraju stoku s pašnjaka. Iz tog su razloga i vlansici zemljišta blokadom krčkog mosta željeli upozoriti na ovaj, veliki problem. Iako je službeno dozvoljena sezona branja smilja završena, a na otocima je potpuno zabranjena i otkupne ga stanice više ne bi smjele uzeti, berača, pa onda očito i otkupa, ima i dalje.

Iz tog je razloga Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, uz akciju "češljanja" terena koju provodi s policijom, odlučilo i dodatno pooštriti mjere te najavljuje izmjene Zakona o zaštiti prirode. Ilegalnog je branja, kažu u Ministarstvu, bilo i prijašnjih godina, no ni blizu današnjim razmjerima. Otkupna cijena je s tri i pol, četiri kune do prije godinu dana, porasla na deset, pa čak i 15 kuna po kilogramu. Da bi se dobio samo jedan kilogram vrlo vrijednog i za mnoge kozmetičke i zdravstvene tegobe učinkovitog ulja, potrebno je ubrati oko 700 kilograma cvjetova, za što će berači, u prosjeku, dobiti oko sedam tisuća kuna, dok će kilogram ulja na tržištu postići cijenu i od gotovo dvije tisuće eura.

Usporedbe radi, za kilogram lavandinog ulja dovoljno je svega 50 kilograma lavande, no smilje u svojim cvjetovima sadrži daleko manje eteričnih ulja, zbog čega je potrebno i puno više biljke za njenu destilaciju.

 Smilje se u Hrvatskoj do unatrag koju godinu, makar ga se i kod nas destiliralo već početkom prošloga stoljeća, tretiralo kao korov, dobar samo za prehranu stoke na ispaši i potpaljivanje vatre. Otkad ga kozmetička industrija, međutim, cijeni kao biljku s navodno regenerativnim djelovanjem po kožu, »anti-age« svojstava, i cijena mu rapidno raste, pa se i sve više berača otima kontroli. Ne beru ga režući samo cvjetove, već u velikom broju slučajeva čupaju cijelu biljku s korijenom. Raširili su se uzduž i poprijeko Dalmacije i Hercegovine, ali i Crne Gore, gdje najviše raste, jednako tako na Korzici, s koje svo smilje odlazi u francusku kozmetičku industriju. Godišnje se u Hrvatskoj ubere oko dva milijuna tona smilja, no budu li se njegova staništa i dalje devastirala, moglo bi se dogoditi da se iz »korova« pretvori u strogo zaštićenu biljku.

 Smilje za sada nije strogo zaštićena vrsta, no prema važećem Zakonu o zaštiti prirode jedna je od vrsta čije se sakupljanje regulira izdavanjem dopuštenja za sakupljanje u komercijalne svrhe, i propisivanjem uvjeta sakupljanja. Dopuštenja izdaje Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode fizičkim i pravnim osobama registriranima za ovu djelatnost. Sakupljanje za pravne osobe, zadruge i obrte prema Pravilniku o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa mogu obavljati komercijalni sakupljači. Nositelji dopuštenja moraju komercijalnim sakupljačima izdati potvrde na kojima su osobni podaci komercijalnih sakupljača te informacije o nositelju dopuštenja za kojega sakupljaju smilje. Potvrdu mora potpisati i ovjeriti pečatom ovlaštena osoba – nositelj dopuštenja.

 Dopuštenja se izdaju temeljem stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode koje propisuje uvjete i mjere zaštite za samoniklo bilje koje se sakuplja u svrhu daljnje prerade i trgovine. Sakupljanje smilja dopušteno je na cijelom teritoriju Hrvatske izuzev nacionalnih parkova te strogih i posebnih rezervata, a u ostalim zaštićenim područjima dopušteno je uz suglasnost nadležne javne ustanove koja upravlja tim područjem. Smije se brati samo ručnim alatima poput srpa, noža i škara, a bez upotrebe motornih i mehaničkih pomagala. Isto tako, nositelji dopuštenja za sakupljanje samoniklih biljaka dužni su voditi evidenciju komercijalnih sakupljača i odgovaraju za njihove radnje prilikom sakupljanja. Što se tiče branja smilja na državnom zemljištu, tu nadležnost imaju Hrvatske šume, odnosno inspekcija nadležna za šumarstvo.

 Prema neslužbenim podacima, samo je prijavljenih berača na terenu oko deset tisuća, nelegalnih i daleko više. I dok su ovi prijavljeni koliko-toliko educirani o pravilnom branju bez posljedica po biljku, potonji se nikakvih pravila ne drže. U velikom broju, može se čuti, riječ je o Romima.