SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POST FESTUM
 
Škoti odigrali na sigurno, na potezu je Cameron
Autor/izvor: Ivan Brodić
Datum objave: 21.09.2014. - 20:34:00
Zadnja izmjena: 21.09.2014. - 21:01:32
KOLUMNA - Referendum o neovisnosti Škotske bio je tema tjedna. Rezultate znamo, a znamo otprilike i razloge koji su do takvog rezultata doveli.
Škoti nisu željeli pretjerano riskirati. Odlučivali su razumom, a ne srcem i u tome ih valja podržati. U svakom slučaju, nema nikoga osim njih tko bi odluku tog tipa mogao donijeti.

Ujedinjeno Kraljevstvo složen je organizam u kojem se ponegdje s vremena na vrijeme (a ponegdje i trajno) javlja nezadovoljstvo zajedničkom državnom zajednicom. Svjestan je toga bio i Tony Blair te je njegova vlada Škotima omogućila stvaranje vlastita parlamenta i put prema izjašnjavanju na referendumu, možda prvome u povijesti s tako visokom razinom demokratičnosti i tako visokim odzivom birača. O njoj svjedoči i visoka razina političke svijesti čelnika SNP-a (pokreta za neovisnost) te škotskog premijera Alexa Salmonda. On je odlučio podnijeti ostavku na sve funkcije, kako ne bi opteretio škotske pregovore o budućnosti odnosa s krunom. Naslijedit će ga njegova zamjenica Nicola Sturgeon.

Kako bi rekao škotski premijer u ostavci, prilika ove generacije za samostalnošću Škotske je propuštena. Škoti su većinom glasova, kako on kaže, izabrali biti dvostruko ograničenog suvereniteta (London i Bruxelles) umjesto jednostruko (Bruxelles) jer velika je vjerojatnost kako bi se Škotska vrlo brzo našla u Uniji zbog svoje višegodišnje usklađenosti, kako je prije referenduma objašnjavao hrvatski europarlamentarac Andrej Plenković.

Europa je ipak odahnula, sa Škotskoj u sastavu mala je, naime, vjerojatnost, kako je objasnio naš europarlamentarac Tonino Picula, da bi Ujedinjeno Kraljevstvo izašlo na skorom saveznom referendumu (2017. godine) iz Europske unije. Naime, nije tajna kako je škotsko stanovništvo za razliku od engleskoga više proeuropsko.

Visok postotak glasova za samostalnost, višegodišnji proces u kojemu je London postepeno nudio sve više autonomije Škotskoj, te najnovija obećanja o paketu mjera, mnogo većih ovlasti škotske vlade i parlamenta (ubiranje poreza i ostanak velikog dijela poreznoga novca u Škotskoj), koje bi mogle stvoriti privid vlastite državnosti unutar Ujedinjenog Kraljevstva, kako kažu analitičari The New York Timesa, mogle bi dovesti do puta u nepovratno razdruživanje Monarhije.

Zajednička valuta je, doduše opstala, no spomenuti paket mjera, s daljnjim povećanjem samostalnosti, koji je britanski premijer apostrofirao dan nakon referenduma potvrđuje kako je Monarhija krenula u smjeru iz kojega nema povratka, sve u maniri svoje povijesne težnje za društvenim promjenama bez prevelikih potresa. To bi moglo izazvati traženje veće autonomije i iz drugih saveznih dijelova Monarhije. Kako javlja The Independent, prije nekoliko dana, sve su glasnije neformalne političke grupe (pitanje je kada će postati formalne), u Engleskoj, koje negoduju zbog utjecaja Škota u britanskom parlamentu koji je nadležan za Englesku, kada Englezi nemaju utjecaja u škotskom parlamentu.

Ohrabrenje za nastavak škotskog stremljenja prema neovisnosti moglo bi se nazrijeti u analizi dobne strukture birača na referendumu, koju je dan nakon objavio ugledni The Economist. Čini se kako je strah od propasti zajedničkih mirovinskih fondova prevladao kod starije populacije. Za neovisnost je glasovala mahom mlađa populacija. Ona je pak slijedila ekonomske argumente SNP-a, nacionalne stranke koju vodi škotski premijer u ostavci Alex Salmond, kako je ekonomija Škotske osnovom poljoprivrede, whiskyja i nafte (20 posto Unijinih rezervi) dostatna za samostalnost.

Budućnost Škotske i drugih sastavnih dijelova monarhije nakon ovoga referenduma krenula je putem povećanja samostalnosti, uz korištenje blagodati zajedničke države, u pitanjima valute i sigurnosti, a prema personalnoj uniji kakva bi u perspektivi sljedeće generacije sasvim sigurno mogla biti. Međunarodno je pravo sasvim jasno glede konzumiranja prirodnoga prava etničke zajednice na samoodređenje, kako kaže J. Andrassy u svojoj knjizi Međunarodno pravo.

David Cameron je stavljajući ad acta škotsko pitanje neovisnosti spasio vlastitu političku karijeru. Naravno, pod uvjetom da ne izigra Škote o čemu je danas govorio i Alex Salmond. U tom bi slučaju Cameron mogao postati i grobar Monarhije.

Europsko bi olakšanje, s druge strane, moglo biti kratkoga daha, jer slijedi referendum u Kataloniji gdje bi ishod mogao biti sasvim drugačiji od onog u Škotskoj.