SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ISELJAVANJE
 
Sjajno nam je, sve nas je manje
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 19.11.2018. - 21:14:00
Zadnja izmjena: 19.11.2018. - 22:05:12
KOLUMNA - Ekonomisti EBRD-a ustanovili su isto što i novinari mnogo ranije. 

Nakon dugog istraživanja ove regije, nakon depopulacije kakva se ne pamti, otkrili su da mlade iz Hrvatske, ali i regije u pečalbu tjeraju niske plaće i loša lokalna politika. Naravno, nakon desetak kolumni o tome da nam se država pretvara u jednu veliku pelenu, gotovo mi se gadi išta više pisati o emigraciji, ekonomskoj situaciji i političkoj indoktrinaciji – sve nam je bolje, odlično nam je. 

Kako novinari, kako ekonomisti, tako i narod te vlast našla se u krugu koji se samo okreće bez tendencije da se odmakne od osi koja je ništa drugo nego zona komfora. Zašto bi jedan političar mijenjao situaciju koja bi ga mogla koštati novih izbora? Nema šanse. U nas se ništa ne mijenja jer smo se pretvorili u narod koji se želi, baš kao u priči, dočepati te nesretne male repe što viri u zemlji. Svi znaju da je sve devastirano, no zgarište hrvatske ekonomije zalijeva se šampanjcem Europske unije koju smo uspjeli ušićariti na karminama Brexita. 

Ljudima dojadilo tucati led za naše kapetane koji ne shvaćaju da su nas odavno potopili. Iako imamo jedan Osijek koji se nudi kao IT centar, Silicijska dolina u Hrvata koja nudi europski prosjek plaće, hrvatskoj mladeži je puna kapa luftbrenzera, bivših kriminalaca, udbaša i ustaša koji glumataju moralnu i političku vertikalu na Markovom trgu. Dosta im je obećanja i omalovažavanja, tehniciranja s kurikularnom reformom i toga da nam svršeni obrtnici ne znaju što im je profesija i gdje bi trebali aplicirati za posao.

Klinci danas studiraju ''s predumišljajem''. 

Ako ne dobiju negdje vani stipendiju za studiranje, onda biraju studij prema preferencijalnoj zemlji u kojoj žele nastaviti život jer, ''ovdje nema života''. Stručnjaci nam savjetuju duži radni staž, više uvozne radne snage i robotizaciju. Vodeći u robotizaciji su Slovaci i Slovenci. U nas prvo treba imati razvijeni industrijski sektor. Roboti su dobrodošli u Sabor jer bi manje štete učinili od zastupnika. 

Uvoz radne snage; o tome godinama laprdamo, pišemo, preklinjemo no ksenofobni demokrati brane razvoj Hrvatske pretvarajući nas u najstariju državu u Europi. Njemačkoj se to ne može dogoditi jer svjesno krpa rupe zbog kojih bi mogla potonuti. Mi ni ne žmirimo. Mi se fino tuširamo tamo gdje curi na sve strane. 

Prijateljičin suprug je nepokretan zbog moždanog udara. Druga prijateljica je donedavno imala nepokretnog oca, preminuo je.  Po cijeloj regiji tražili su njegovateljice. Naše su preskupe, a državu ionako nije briga za nas invalide gdje ćemo i kako ćemo kad neće biti naših ''njegovatelja''. 

No, batina ima dva kraja. I vlastodršci su sve stariji. Koliko god novca imali neće imati kome platiti da skrbi o njima i da ih njeguje. I to je problem zašto mladi odlaze: mladi razmišljaju o budućnosti, političari manipuliraju s prošlošću, a sutra su prepustili stihijskom spašavanju na brodovima za spašavanje. Hrvatsku pretvaraju u pustaru, rade nam trgovine, hoteli i brzogrizne zalogajnice, blještimo ko Betlehem od blagdanskih lampica, a računi se plaćaju radom u inozemstvu. Nedavno je rečeno da bi trebali  glasati i šesnaestogodišnjaci jer bi se tako promijenila politička struja i dala šansa Hrvatskoj za napredak. 

Slažem se, jer će nam uskoro glasovati senilni i oni koji ne mogu fizički pobjeći odavde. Roboti će se baviti poljoprivredom, ostatak radno sposobnog stanovništva uslužnom djelatnošću u turizmu, a starčad i nemoćni, mi ćemo čekati neminovno, ono što nam donesu naši glasovi, emigracija i oni koji nemaju dana radnog staža u realnom sektoru no govore nam što i kako bi trebali, a ne znaju si sami ni vezice na cipelama zavezati.