SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
AGONIJA
 
RIZ-Odašiljači na rubu propasti
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 13.04.2019. - 14:59:27
ZAGREB - Račun RIZ-Odašiljača je u blokadi koja traje od 29. listopada 2018., i zbog neizvršenih osnova za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana Fina je početkom ožujka 2019. uputila prijedlog za stečaj. 

A, prema neslužbenim informacijama, već su imali kupca nekretnina i zemljišta – Papić gradnju, koja je bila spremna dati 80 milijuna kuna (nismo uspjeli potvrditi jer direktor Ivan Papić nije htio ništa komentirati). Za njegovu su ponudu, navodno, rijetki znali, piše Jutarnji list.

No, do prodaje koja bi im omogućila "fresh start" nije došlo jer nisu imali završen elaborat o preseljenju i suglasnost Nadzornog odbora (NO).

Krivnju za to prebacuju jedni na druge i zbog "tko tu koga" teško je razabrati ekonomsku stvarnost. Ono što se može uočiti jest premalo transparentnosti, previše interesa; što radnika, što zainteresiranih za lokaciju i nekretnine; i previše inertnosti vlasnika. Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) ima čak 55,05 posto dionica tvrtke, a nikako da upotpuni NO. On je već neko vrijeme krnji, ima tri umjesto pet članova, i za sada ga čine predsjednica Marina Glokević kao predstavnica radnika, Krešimir Štih ispred Udruge malih dioničara i Robert Blažinović ispred Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. U CERP-u za spore pomake krive RIZ, a u RIZ-u CERP, i to potkrepljuju dokumentacijom koju su im slali s molbama, ukazujući da je CERP mogao ranije popuniti svoja mjesta da je htio.

- Za RIZ nema političke volje. Imalo se za Agrokor, za Petrokemiju, brodogradilišta... – uočava Glokević.

Ako ćemo suditi po pregledima Glavnih skupština RIZ-a, zbog trenutne situacije očito postoje i interni sukobi jer su u pozivu za Izvanrednu skupštinu koja se treba održati 6. svibnja predlaže opoziv Štiha te se umjesto njega predlaže Davor Franković, novi predsjednik Udruge malih dioničara. CERP pak predlaže ekonomskog stručnjaka Dragu Jakovčevića, kojeg na zadnjoj Skupštini nije izglasao zbog proceduralnih nedostataka. Za drugog člana, kažu u CERP-u, u tijeku je postupak izbora sukladno Zakonu i pozitivnim propisima.

Rješenje se to više ne nazire jer sva problematika počiva na procedurama, elaboratu i investitoru/kupcu. Njega se tražilo jer se RIZ našao u financijskim problemima, koji su kulminirali sredinom 2018. neisplatom plaća. Situacija se zakomplicirala kada ih je ZABA, koja ih je godinama pratila, odlučila prestati financirati jer su ostali dužni dvije rate kredita. Lanjski gubitak im iznosi 10-ak milijuna kuna, tvrtku opterećuju i kratkoročne obveze od oko 40 milijuna kuna, a sve više je guši i održavanje praznih prostora, komunalna i vodna naknada. Nekadašnji RIZ je '90-ih imao 4500 zaposlenika, a današnji donedavno oko 180 pa su troškovi porasli s manje od 500 kuna na više od 10.000 kuna godišnje po zaposleniku. Iz razgovora s Marinom Glokević stječe se dojam da se Stjepan Planinić, samozatajan i sada već bivši direktor, borio na više fronti za spas. Lani je otvorio i novo, tajlandsko tržište, no nedavno je digao ruke te dao otkaz jer mu je uskraćena suglasnost za predloženo rješenje te je na njegovo mjesto sjeo jedan od značajnijih dioničara Zdravko Muratti. Prvo su se, kaže Glokević, pokušali sami izvući iz problema tako da naplate posao u Maroku.

- Istekao nam je stari dokument temeljem kojeg smo se mogli odmah naplatiti pa smo čekali novi, i to je potrajalo. Pet milijuna kuna iz Maroka sjelo je tek u siječnju i plaće su sjele tako što smo ovršili vlastitu firmu. Da je novac došao ranije, mogli smo se sami odblokirati. Čekali smo priljev i iz Engleske, Tajlanda, koje smo naplatili zahvaljujući radnicima koji su na vlastiti trošak otišli na teren - govori Glokević.

Druga fronta su bile banke, a treća razgovor s potencijalnim kupcima za nekretnine. Prošle godine u veljači poslali su Pismo namjere o preseljenju tvrtke na drugu lokaciju u Ministarstvo državne imovine u kojem mole ili zamjensko zemljište pogodno za gradnju manje tvornice, navode da im je u planu pronaći kupca za nekretnine i s tim sredstvima izgraditi pogon na novoj adresi ili da će pokušati razgovarati s privatnim investitorom. Glavna skupština RIZ-a lani je krajem kolovoza odobrila preseljenje uz određene procedure, krenulo se u izradu elaborata, pronašli su kupca... No, kako su ostali blokirani završeno je samo dvije trećine elaborata i NO ga je odbio jer nisu ispunjene jasno definirane procedure. Zato Štih upire prstom u Upravu i njezino nekompetentno upravljanje:

- Do danas nije pripremila traženi elaborat o preseljenju iz kojeg bi se jasno vidjelo na koji način se tvornica namjerava preseliti, kako bi u međuvremenu izgledalo održivo poslovanje, koji se projekti u tom vremenu trebaju realizirati, kao ni projekcije na koju bi se lokaciju trebala preseliti i kolika bi bila cijena. Time praktički NO nije mogao donijeti odluku o prijedlogu koji ne nudi realiziranu nijednu od pripremnih točaka procesa – jasan je.

S obzirom na to da je RIZ u većinskom vlasništvu države, nastavlja, očekuje se da bi takav proces trebao biti transparentan pa smatra da je prodaja koja je suprotna odluci Glavne skupštine i zatvorena po pitanju aktera u procesu upitna sama po sebi.

- Nije pitanje je li netko spreman platiti nešto što kupuje, nego koliko je takva prodaja legitimna – naglašava Štih.

Iz Ministarstva gospodarstva spočitavaju isto da "Uprava društva nije dostavila NO dokumentaciju na odlučivanje i nisu stvoreni preduvjeti o bilo kakvom odlučivanju", a slično govore i u CERP-u, u kojem napominju da su Odlukom Upravnog vijeća CERP-a od 10. prosinca 2018. zaduženi za pokretanje postupaka procjene vrijednosti tvrtke radi prodaje.

- Procjenu vrijednosti imovine provodi ovlaštena osoba odabrana putem javne nabave, no do sada ovlašteni procjenitelj i nakon višekratnih pokušaja i traženja potrebne službene dokumentacije od Uprave nije dobio traženo ni potrebno – kažu u toj instituciji.

U RIZ-u su puni nepovjerenja prema svom vlasniku jer problemi nisu od jučer i tvrde sve suprotno.

- Oni govore o birokraciji, a mi smo industrija, borimo se za tržište. Našli smo kupca, rekli smo da ćemo napraviti elaborat, sve ćemo napraviti. Prije nekoliko dana nam je došao i čovjek iz Maroka s ugovorom za dva milijuna eura. Ne možemo ništa. Najjednostavnije je gurnuti nas u stečaj i doći do nekretnina. Do sada nisu uspjeli, no ako ste vi stalno u situaciji da gubite novac, koliko god se uspijevate koprcati, kad-tad to dođe na naplatu – žali se Glokević.

Kaže da su svi detalji ponude za kupnju RIZ-ovih nekretnina koju su dobili, odnosno ugovor o kupoprodaji, dostavljeni nadležnim institucijama i jasno piše kako se uplaćuju rate i tko je ponuđač:

- Trebali smo u prosincu dobiti avans da se možemo odblokirati, završiti do kraja elaborat o preseljenju, no Štih i Blažinović su nam uskratili suglasnost – govori pa ističe da je tražila sastanak da se vide ponude i da se dogovore, no ni od ministra državne imovine Gorana Marića ni od ministra gospodarstva Darka Horvata nije stigao odgovor.

Njihovo očitovanje ni mi nismo dobili. Ili šute ili prebacuju na drugu instituciju, koja opet – šuti.

- Kad je Planinić uspio obaviti sastanak s Horvatom, sve mu je iznio i na to mu je ministar rekao da će se javiti za nekoliko dana s rješenjem. Nije. Ugovor i predugovor im je poslan u prilogu. Svi su sve dobili na znanje. Htjeli smo vidjeti možemo li dobiti zeleno svjetlo, no nije bilo volje da se u kratkom roku od strane NO i nadležnih ministarstava nađe rješenje bez obzira na apele – ističe Glokević, dok potkrjepljuje svoje tvrdnje urudžbiranim dokumentima koje je slala.

Ne otkriva ime kupca iz ugovora ni detalje ponude, no neslužbeno doznajemo da su, osim Papić gradnje, zainteresirani bili i Kamgrad te njihov prvi susjed VMD Standard, koji nam je jedini to i potvrdio. Službena ponuda od njih nije stigla iako su, kaže direktor Željko Vučemil, načelno zainteresirani za RIZ-ovu lokaciju. No problem su parcele s različitim vlasnicima.

- RIZ - Odašiljači vlasnik je parcele od oko 3800 četvornih metara, VMD je vlasnik oko 2000 četvornih metara, koje smo iznajmili, a na preostaloj površini postoji još 15 suvlasnika čiji je udio oko 40 posto. Na većini parcela upisana je općenarodna imovina pa je kroz zemljišnoknjižni ispravak potrebno provesti upis postojećih suvlasnika. To može trajati godinama. S obzirom na to da VMD ne zanimaju postojeći poslovni prostori, nego rušenje postojećih objekata i gradnja novih zgrada, to nije moguće ako se ne otkupe svi prostori. Zato sam Upravi RIZ-a rekao da im ne mogu dati ponudu ako prije toga nisam siguran da sam otkupio sve prostore. Ne bih htio da me neki vlasnici manjih prostora ucjenjuju. Nisam siguran da bi bilo tko, tko želi graditi, postupio drukčije – čista je poslovna logika koju iznosi Vučemil.

Pojašnjava i zašto misli da će zahtjevi postojećih vlasnika biti nerealni. Na parceli se, kaže, zbog ograničenja GUP-om ne mogu podići nove zgrade ukupne površine prostora većeg od 20000 četvornih metara. Zbog toga cijena postojećih prostora koji bi se rušili čini jako veliki udio u cijeni novog stana, što bi s postojećim povećanjem cijene gradnje i visokim davanjima dovelo do previsoke cijene koju tržište ne bi moglo platiti.

- Ako ne možemo po isplativoj cijeni kupiti preostale sve prostore, nećemo dalje investirati u ovu lokaciju – rezolutan je.

On se i ranije spominjao, kao i Papić, pa i neki kontroverzniji poduzetnici poput Michaela Ljubasa, oko gradnje projekata na zemljištu kod Maksimira. U prošlosti je uvijek bilo puno interesa oko RIZ-a, jakih građevinskih lobija, pojedinaca koji su tvrtku doveli do onoga što je danas. Prošli su pretvorbu 90-ih, nekompetentno upravljanje raznih Uprava koje su umjesto na razvoj novac trošile na nekretnine i još uvijek se bore za svoje dionice. RIZ je, podsjetimo, prije pretvorbe zaradio 17,5 milijuna dolara na poslu u Iraku i oročio ih u banci u SAD-u. No u Hrvatsku je taj novac stigao tek nakon sukcesije i bio neko vrijeme na računu Ministarstva financija. Radnici su prosvjedovali kako bi došli do svog novca, da bi ga država konačno pustila na RIZ-ov račun, povećala svoj vlasnički udio i pritom iskoristila pojam "dokapitalizacija" te tako privatizirala već jednom privatiziranu tvrtku.

- Bio je dogovor da će se RIZ-u dati novac i dionice kroz radničko dioničarstvo. To je bio tvrtkin novac, onda su i dionice tvrtkine. Nije to dokapitalizacija. Zna se da država sanira neke firme, ali RIZ-u nikada nije dala ni jednu kunu pomoći. Udarale su nas sve vlade. Za nas su bile samo kad su prešli u oporbu – oštra je Glokević.

Kaže da ih je stalno netko ili nešto blokiralo: ovaj ili onaj zakon, birokracija, pojedinac ili pak nova vlast. Činjenica jest da tko god dođe na vlast ne pokazuje previše interesa da se riješi sudbina RIZ-a. To više je cijela priča licemjerna jer smo se uvjerili na mnogim, ne tako davnim primjerima da onaj tko želi diktira procedure i zakone mijenja ih kada i ako želi. Kad je RIZ u pitanju, postoji samo tromost i nebriga, a politička volja nikada nije ni postojala. Ostaje samo 20-ak godina staro pitanje – zašto?