Ona je potvrdila da su krajem decembra 1996. i u januaru 1997. službenicima Tribunala dati na uvid dijelovi arhiva Republike Srpske koji nisu bili tajni

Tužilac En Saderlend upitala je da li optuženi sugeriše da su svi arhivi u rukama Međunarodnog suda, navodeći da prema informacijama tužilaštva to nije tačno. Karadžić je rekao da su arhivi predati kada je donesen zakon o saradnji sa Tribunalom i da je Republika Srpska bila prva koja je takav zakon donijela.

Mira Mihajlović je potvrdila i da je upoznata sa tim da su članovi "Odbora za istinu o Radovanu Karadžiću" u Beogradu, među kojima profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, objavili seriju knjiga koje sadrže Karadžićeve ratne naredbe, pisma, govore, intervjue i akte milosrđa.

Karadžić je rekao da je "čovjek za vezu na Palama bila njegova kćerka Sonja", a Mira Mihajlović je potvrdila da niko iz kabineta nije prosljeđivao takva dokumenta.

Mihajlovićeva je izjavila da Karadžić "nikada nije pokazivao netrpeljivost prema drugim nacijama" i da je, "sasvim suprotno, među saradnicima imao ne samo Srbe, već i ljude drugih nacionalosti, ili one koji su bili u mješovitim brakovima".

Ona je potvrdila da je znala da je Karadžićeva frizerka na Palama bila Hrvatica i da tamo postoji katolička crkva.

Mihajlovićeva je izjavila da je o događajima u Srebrenici prvi put čula iz medija, da o tome nije razgovarala ni sa Karadžićem, niti sa bilo kojim njegovim saradnikom, te da je smatrala da su mediji iznosili neistine.

Na Karadžićevo pitanje kakav je on bio kao šef i kao predsjednik, Mihajlovićeva je izjavila da je njihovo odnos bio profesionalan, da je on bio izuzetno ljubazan prema svim zaposlenima i da se prema svima odnosio sa poštovanjem.

"Mislim da su vas svi poštovali. Niste bili čovek koji viče; na mene nikada niste vikali, bili ste vezani za porodicu, što se meni jako dopadalo, i uopšte, uvek sam imala pozitivno mišljenje. Kao predsjednik, imali ste demokratski stil rada", rekla je Mihajlovićeva.

Glavni pretres se nastavlja sutra, kada će Tužilaštvo izvesti novog svjedoka.

Optuženi Karadžić tvrdio je danas da marta 1995. nije bio tvorac direktive kojom je bilo naloženo da Vojska Republike Srpske učini nepodnošljivim život stanovništvu Srebrenice, ali nije negirao da je taj dokument on potpisao.

Tokom svjedočenja Mire Mihajlović bivši predsjednik RS tvrdio je da je "Direktiva broj sedam" nije sačinjena u njegovom kabinetu.

"Direktiva broj sedam kreirana je negdje drugdje. Nije potpisana u kabinetu i nema pečat predsjednika", rekao je Karadžić, koji je bio i vrhovni komandant VRS.

Mihajlovićeva je to potvrdila, precizirajući da je na dokumentu pečat Glavnog štaba VRS.

Na pitanje predsjedavajućeg sudije O-Gon Kvona o tome da li je na direktivi Karadžićev potpis, svjedokinja je odgovorila da to "sa sigurnošću" može potvrditi.

Na pitanje sudije Kvona o tome da li odbrana tvrdi da Karadžić nije potpisao Direktivu broj sedam, pravni savjetnik optuženog Piter Robinson je odgovorio da to nije tvrdnja odbrane.

"Direktivom broj sedam" Karadžić je marta 1995. naredio VRS da život bošnjačkom stanovništvu Srebrenice i Žepe "učini nepodnošljivim kroz vojnu akciju i uskraćivanje humanitarne pomoći".

Tim dokumentom naložio je i da VRS pažljivo odmjerenim i promišljenim vojnim akcijama "stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez ikakve nade za opstanak i život za stanovništvo u Srebrenici i Žepi".

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinje Karadžić je rekao da je dokumente često "potpisivao bez čitanja, ako ih je pripremio neko od saradnika", i da je potpise stavljao i van kabineta.

Njegova bivša sekretarica to je prihvatila kao tačno.