SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
POPULACIJA
 
Podgorica postaje sve naseljenija
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 15.12.2019. - 18:50:21
PODGORICA - Podgorica postaje sve više naseljena, no to ne smije, ističu stručnjaci, biti izgovor za gradnju koja guši sam grad i predstavlja opterećenje za infrastrukturu i kvalitet života, piše Pobjeda, prenosi RTCG.

Dobro, integralno planiranje koje uvažava dinamiku i anticipira smjerove razvoja i promjena jednog grada jedini je recept. Takav pristup u novije vrijeme, smatraju arhitekte, ispašta pred naletom migracionih kretanja, ali i drugih aspekata koji profit i tržišnu utakmicu pretpostavljaju modernom urbanom razvoju, prenosi RTCG.

Mr Ema Alihodžić-Jašarović ističe da su crnogorski gradovi u doba socijalizma posjedovali veoma snažnu premisu o planiranju budućnosti grada, pri čemu su na primjer bulevari bili dimenzionisani u odnosu na predviđeni porast stanovnika u narednih 30-50 godina.

"To se u realnosti i obistinilo, ali oni nam danas postaju tijesni, i potrebne su nam nove redefinicije planova i urbanih politika i strategija. Uvažavajući kao veoma važnu činjenicu da je stvarnost veoma često "brža" od stvaranja i kreiranja strategija, a naročito od njihove implementacije, a što nerijetko dovodi do nekontrolisanih procesa, veoma često su upravo fragmentarne politike i pristupi uticali na neuravnotežene i neujednačene prostorne manifestacije, koje su umnogome naštetili ukupnoj slici grada. Taj fragmentarni pristup, suprotno integralnom planiranju, često je upravo rezultat nedostatka sredstava ali i vizije što jedan grad treba i želi da bude, pri čemu za rezultat dobijamo grad koji nema jasnu ideju o budućnosti, rješavajući pitanje pojedinačnog, ali ne i integralnog", ističe ona.

Dodaje da je regionalna preraspodjela kapitala, poremećena pogrešnom razvojnom politikom i strategijama ekonomskog razvoja, sa prenaglašenim insistiranjem na centralizaciji, dovela do toga da Podgorica, zbog funkcija centraliteta, postane glavni ekonomski, administrativni i obrazovni centar, a samim tim grad u koji imigrira najveći broj stanovnika iz svih okolnih regija.

Uticaj trke za profitom, migraciona kretanja, ali i nedostajuće integralno planiranje i vizija kako bi grad trebalo da izgleda za nekoliko decenija, prijetnje su koje treba ozbiljno rješavati kako "urbani rast ne bi kažnjavao sebe"

Prema riječima prof. dr Veljka Radulovića sistemskim, ozbiljnim promišljanjem gradnje i hrabrošću odluka moguće je ublažiti efekte tempa izgradnje i limite koje ono nameće razvoj u jednog grada.

"Način je sasvim moguć, ali vrlo zahtjevan", kaže Radulović za Pobjedu.

On, međutim, podsjeća da su Podgorica i Budva dva naša grada koji su dramatično izmijenilia svoje urbane fizionomije u posljednjim decenijama.

"Zanimljivo je da ta dinamika urbanih transformacija ne jenjava i da se pejzaži ovih gradova mijenjanju na dnevnom nivou. To su očekivane okolnosti na teritorijama koje su u procesu intenzivnih ekonomskih, društvenih, kulturoloških, pa i migracionih promjena. U teoriji urbanizma pominju se i kao "pejzaži tranizicije". Svjedočimo naglom rastu stambenog fonda, ali ne i podjednakom razvoju urbanih standarda. Rast i razvoj su bitno različiti pojmovi i ta razlika se lako ilustruje u urbanim praksama kojima se grade gradovi", navodi on.

Radulović ne smatra da je migracija stanovništva ključni motiv pojačane stambene izgradnje.

"Naravno da joj pogoduje i da je tržišni stimulans, ali Podgorica i donekle primorje i dalje predstavljaju kondezatore kapitala i ekonomskih aktivnosti koji su osnovni preduslova razvoja tržišta nekretnina i posljedično stanogradnje", kaže Radulović.

Alihodžić-Jašarović smatra da su migracije samo jedan od procesa koji su uzrokovale "naseljavanje po inerciji" koje degradira okolinu, te intenzivira socijalnu i prostornu segregaciju i utiče na vitalnost postojećih urbanih područja.

Na pitanje ima li Podgorica, prema sadašnjem kursu razvoja, prostora za širenje, odnosno, da li su neki kvartovi prevazišli limite u pogledu opterećenja infrastrukture, prenaseljenosti... Radulović ističe da primjer nekih gradskih kvartova "može da potvrdi postavljenu dijagnozu".

"Interesantno je da u novim stambenim tepih kvartovima postoji potencijal njihove reanimacije, jednostavnom odlukom o ozelenjavanju postojećih planiranih zelenih površina koje to nijesu postale, a koje se tako lako i unosno izdaju za komercijalne namjene i koje tako postaju beskrupulozno velike ugostiteljske terase namijenjene preduzetničkom profitu", kaže on.

Primjećuje da je to jedan mali, ali vrlo ilustrativan primjer ponašanja svih aktera u prostornim politikama grada.

"S jedne strane opšte je mjesto da se svi, a posebno donosioci odluka, zalažemo za zdravije i zelenije prostore stambenih kvartova, a sa druge strane planirane ozelenjene površine, pa čak i trotoare izdajemo u komercijalne svrhe. To nas sve podsjeti da je svijest dobrog dijela aktera urbane stvarnosti grada i dalje dominantno opredijeljena kratkoročnim interesima. Zanimljivo je da ni investitori nijesu prepoznali priliku da su uz srazmjerno mala ulaganja u nekoliko stotina stabala bora mogli da promijene arhitektonske portrete svojih naselja, pa čak i da podignu cijenu stambenog kvadrata... što im je ključni motiv", zaključuje Radulović.