SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
NEUČINKOVIT SUSTAV
 
Neozbiljna država piromanima poklanja upaljače
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 29.07.2019. - 19:29:55
KOLUMNA - Nedavno je na Rabu dvaput gorjelo u Supetarskoj dragi. Rapski vatrogasci su u trenu ugasili požarišta koja su bila blizu kuća. 

Rijetko ćete čuti ili vidjeti kakvu vijest o požaru na Rabu. Uigrana ekipa, kamere po otoku, brzina, požrtvovanost, efikasnost, hrabrost i educiranost rapskih vatrogasaca uljuljkala nas je sve na Rabu u mir i sigurnost da se ne trebamo ničega bojati. No, u Hrvatskoj je već sad bilo deseterostruko više požara nego lani. Intervencije su zahtjevne, opasne i skupe. 

Nedavno podmetnuti požar kod Šibenika izazvao je dodatnu gorčinu kod ljudi. Naime, požar je izazvala osoba koja je uhićena za ista djela prije dvije godine kad je prouzročila hotimično sedam požara. Srsi me prođu i oblije ledeni znoj od straha kad pomislim kako bi gorjele kuće na Rabu da nekom piromanu padne na um podmetnuti požar na malom i naseljenom otoku. A požari, tu, na Rabu, obično bivaju jer se ne poštuje zabrana o paljenju vatre na otvorenom. Nekom pijanom turistu se prohtjelo roštiljati na livadi i evo tragedije. 

Najveća tragedija je u tome što, barem prema šibenskom slučaju, nitko ne odgovara kao piroman. Nema psihijatrijske obrade, dugotrajnih kazni, nadzora. U ovoj državi izgoriš zbog piromana ili se utopiš u dugovima zbog političara, a nitko od njih da je kažnjen. Ima li pekar pet kuna viška u blagajni zatvorit će mu pekaru. Piromanka u Šibeniku, baš poput političara, u trenu je načinila višemilijunsku štetu. Uz to što su ugroženi životi i imovina, uz rizik za zdravlje i živote vatrogasaca, šteta i troškovi idu na račun lokalnih zajednica ali i malog čovjeka koji svu tu zabavu za bolesnika izdašno plaća. 

Umjesto da stvorimo registar piromana i nadgledamo ih, mi im još turnemo u ruku upaljač s logom hrvatske Vlade. Nasušno je potrebno dignuti drakonske kazne za svaki podmetnuti požar i dovest ga u istovjetnost s terorističkim činom jer to i je ugroza države i njenih građana. 

Nedavna smrt mladog vatrogasca upućuje na to da treba na svim razinama inzistirati na maksimalnoj zaštiti od odjeće do vatrogasnog oruđa. Povećati edukaciju, ali i zapovjednu odgovornost. Ljudski život mora biti svetinja. Kao što je svetinja vatrogascima koji ga bez ikakva straha spašavaju. Moraju biti jasni protokoli i poštivanje istih.

Prije svega trebali bismo imati pravnu državu koja će nas štititi od piromana i njihovih podmetanja požara, koja će nas štititi od mafije koja pali automobile, trgovine, kafiće i koja će nas zaštititi od proračunskih ''piromana'' zbog kojih se štedi na prijeko potrebnoj opremi za naše heroje koji ginu jer gospodi trebaju novi automobili. Ili, kako narod sada govori: ''Nekome Oxford, nekome Afganistan.'' 

Bili smo i ostali stoka sitnog zuba koju je najbolje gaziti, iscijediti i držati na vlažnom i mračnom mjestu, pa ju po potrebi, za izbore, izvući na svjetlo, podragati, pa kad izbori prođu, onda sve nanovo. Ukoliko država pogriješi, pustit će suzu, upriličiti komemoraciju, sipati velike riječi i do besvijesti se tužiti oko odštete. 

I tako, dok oštećenim vatrogascima neće platiti ni lipe, bez problema će zažmiriti pred milijunskim štetama koje bolesnici čine paljenjima po obali i unutrašnjosti. Opasni ljudi nam šeću na slobodi, no pritvaraju se nemoćne starice jer nemaju od kuda platiti struju, vodu, odvoz smeća. U Hrvatskoj gadno gori no nikako da se ugasi pravi požar i uhite pravi krivci. 

Požar u Zagrebu i lakonsko negiranje opasnosti od zagađenja zbog otrovnog dima, jasna je poruka svima nama: možeš biti kum svakome, no pravi kum je kum samom sebi. Postali smo igračka u rukama zatvorenog sustava koji se smatra nedodirljivima. I ne zato što to oni mogu, već zato što to mi dopuštamo i šutimo. Nema veze, ionako gorimo dok se dolijeva benzin na vatru. 

Srećom, naši vatrogasci, iscrpljeni, dragovoljni i spremni na svaku žrtvu još uvijek gase požare u Hrvatskoj, a ne u Irskoj. Za sada, dok im ne prekipi jer ovaj zakon i ovi požari su poput onih ''zabavnih'' svjećica na torti; ti puhneš, one se ugase, pa se upale i mo'š tako dok sve ne izgori. A izgorjelo je previše, puno previše.