SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
VELIKANI
 
Mario Mihaljević o Zvonku Špišiću: Skladateljska veličina koja se vozila tramvajem
Autor/izvor: Mario Mihaljević
Datum objave: 18.05.2017. - 09:28:32
ZAGREB - Nisam htio jučer ništa napisati o Zvonku Špišiću. Za to imam nekoliko razloga.

Prvi je da mi je uvijek žao što se nekih ljudi sjetimo kada odu. Ajde, nema tome davno pa sam ga posjetio kod kuće u Končarevoj. Evo, kad se te ulice raspalceliraju onda ja ne znam gdje završava Tratinska a gdje započinje ova druga. Još gore je s ulicom 8. maja.

A u tu Končarevu smo ne znam koliko puta stigli devetkom ili iz Jumferice, ili iz Grudina ili iz Berislavićeve. I nitko nije bio iznenađen da se jedna "zvijezda"vozi tramvajem. Ovo zvijezda stavih pod navodnike jer Zvonkec to nije bio. A nismo odmah krenuli doma, Bilo je uvijek vremena za putnu. Za njegov obavezni Zrinski. Samo to je pio. Ja whiskey kad je bilo love, a daj što daš kada nije bilo. Sjeća se to dobro i FB prijatelj Zvonimir Zidarić. Sigurno. Staro društvo iz Jumferice. Sada zatvorene. A društvo se prorijedilo. Jako.

Kad ste neku od novih zvjezdica ili takvih veličina sreli u tramvaju današnjih dana?

A koja je tek skladateljska veličina bio. Da je napisao samo Trešnjevačku baladu, dosta. Suzu za zagorske brege - dosta. Milionera - dosta.

Nije se busao u prsa nacionalnim ponosom jer je napisao "Zvona moga grada". Nije.

Kao ni njegov najomiljeniji pjesnik Drago Britvić. Pjesnik kažem namjerno, a ne tekstopisac. Makar on to za sebe nikada nije rekao. Ali znali smo. I Zvonko je znao. Uglazbio je između ostalog i njegov tekst Bicikl. Čovjek je od vica napravio tekst. A Zvonko lokal. U Končarevoj. Da pije Zrinski. Drago je pio samo Badelov vinjak. Ne konjak. Nikako. Vinjak. No o tome drugi put.

Da, bili su svaki od njih dvojice čudaci na neki način. A koji to umjetnik nije?

Ali, sa Zvonkom umire onaj Zagreb i agramerski štih koga sam kao rođeni Esseker odmah zavolio. Uostalom i otac mi je bio rođeni Agramer. Izravni - a fini. Duhoviti, a ne vulgarni. S naklonom, ali ne sagnuti.

Ljudi iz "crvene republike" koji nikada život nisu "živjeli iz publike". Kad sam ga posjetio posljednji puta ispričao sam mu se što ga nisam slušao i pisao i pjevao više šansona na što me nagovarao.

Da nije bilo njega ne bih ni onu pjesmu o dedi napisao i otpjevao. Jer bio je i odličan direktor festivala. I Predsjednik i Tajnik našeg cehovskog društva.

Rekao mi je: "Znaš kaj mali, nemreš bit umetnik ak' nisi lenjivec. Al zato si mi dužan".
Kaj?
"Pa Zrinski vrag te jebi. Kaj te Alzheimer k vragu zel?"

Njega je Bog zel. Zato kaj je tak štel.

Sad Dragec i on pišu negdje nove pjesme.

P.S. Jedan od razloga što pišem tek danas o Zvonku je i taj što čekam da se izredaju svi oni silni R.I.P. Znam točno što bi Zvonkec rekel: "Kaj sam upal u neki američki loš strip?"