DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TUŽBA
 
Margetić odgovara Josipoviću: Tužit ću Vas za klevetu
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 31.08.2015. - 20:46:00
Zadnja izmjena: 01.09.2015. - 07:57:42
ZAGREB - Bivši predsjednik Republike Hrvatske, dao je Večernjem listu, od nedjelje 30. kolovoza 2015. godine, opširni intervju, kojemu je svrha bila s jedne strane obraniti Tomislava Karamarka i time stvoriti nekakvu teoretsku odstupnicu za moguću poslijeizbornu koaliciju Josipovićeve i Karamarkove političke opcije, dok je s druge strane motiv očito bio i moja diskreditacija, kao istraživačkog novinara koji godinama razotkrivam korupcijske i kriminalne afere kako HDZ-a i Tomislava Karamarka, tako i nekih drugih Josipovićevih političkih partnera na predstojećim izborima.

Možda bi mi Josipovićev intervju i promaknuo da me u nedjelju poslijepodne i navečer nisu nazivali i pisali mi brojni prijatelji, poznanici, kolege i čitatelji, uzrujani onime što je bivši predsjednik izjavio za mene u navedenom razgovoru za Večernji list. Tek nakon više telefonskih poziva i poruka, bilo mi je jasno da je Josipović, s moje strane ničim izazvan, odlučio od svih novinara javno napasti baš mene, pa sam provjerio o čemu se radi.

“O tome je li Karamarko radio za UDBU nemam vlastitih saznanja. Ali imao sam prilike čuti i vidjeti neke informacije vezane za suradnike UDBE. One ponajbolje govore o besmislenosti lustracije.

Znate, možda nisam tipičan političar, ali smatram da u politici sva sredstva ipak nisu dopuštena.

Evo, u predsjedničkoj kampanji HDZ je, direktno ili putem svojih satelita na medijskoj sceni, poput Margetića, iznosio najstrašnije laži i o meni, i o obitelji, i o prijateljima”, izjavio je novinarki Večernjaka Ivo Josipović.

U jednom je bivši predsjednik u pravu; u politici ipak sva sredstva nisu i ne smiju biti dopuštena. Pogotovo ne sva ta sredstva kojima se u politici, pa i u ovom intervjuu poslužio sam Josipović, a to je da iznese dvije neistine kojima me kao istraživačkog novinara ciljano pokušao javno diskreditirati i time dovesti u pitanje moju novinarsku i profesionalnu vjerodostojnost, a da pritom za svoje neistinite tvrdnje nije javnosti, pa niti kolegici ponudio niti jedan jedini dokaz ili argument.

Josipović valjda misli da je njemu, iz nekog razloga, u politici ipak dopušteno klevetati i diskreditirati novinare, kako se to njemu učini potrebno, zgodno i korisno, pa makar za svoje tvrdnje nema niti može imati ikakve dokaze. Naime, u predsjedničkoj kampanji nisam napisao niti jedan jedini tekst, ili imao ijedan novinarski nastup u kojem sam na bilo koji način govorio o Josipoviću. Niti negativno, ni pozitivno. Smatrao sam da su svi predsjednički kandidati podjednako loši i bilo mi je potpuno svejedno tko će pobijediti, pa nikakvim novinarskim tekstovima ili komentarima nisam htio na bilo koji način sudjelovati u predsjedničkim izborima. Dakle, potpuno mi je nejasno zbog čega me Ivo Josipović u izjavi za Večernjak pokušava prikazati kao nekakvog novinara koji je tobože u najmanju ruku među vodećima koji su organizirali negativnu medijsku kampanju protiv njega i obitelji, kada naprosto nikada nisam napisao nikakav takav tekst o Josipoviću, a najmanje u predsjedničkoj kampanji. Uvjeren sam da Ivo Josipović to zna. A ako ne zna, onda je pogotovo neozbiljno da kao bivši predsjednik koji sada pretendira na izvršnu vlast iznosi takve neistine i klevete i diskreditira novinare tako paušalno, proizvoljno i bezobrazno, a da pritom smatra kako eto to može činiti samo zato jer je eto on netko i nešto.

Jedini tekst koji sam napisao u to vrijeme bila je usporedba izbornih rezultata nakon prvog izbornog kruga sa svojevremenim predsjedničkim izborima u Srbiji, na kojima je Borisa Tadića pobijedio Tomislav Nikolić, pa sam usporedbom raznih činjenica napisao tekst u kojem sam komentirao je li u Josipovićevom slučaju moguće vidjeti na djelu Tadićev poučak?! No, u tom tekstu nisam Josipovića niti pljuvao, a kamoli iznosio bilo kakve činjenice o njegovoj obitelji ili prijateljima. Naprotiv, tada sam Josipoviću čak poslao sms prijateljskog sadržaja u kojem sam mu ponudio dobronamjerne savjete oko nekih propusta u prvom dijelu kampanje.

Zato mi je ovakva izjava bivšeg predsjednika još apsurdnija.

Drugo, Josipovićeva izjava da sam “HDZ-ov medijski satelit” je nedvosmislena politička neistina i kleveta usmjerena isključivo na diskreditaciju mene kao istraživačkog novinara, pogotovo obzirom da pišem o osjetljivim temama korupcije, organiziranog i bankarskog kriminala, te političkoj mafiji, pa je više nego jasno da ovakvim svojim neistinitim tvrdnjama bivši predsjednik pokušava dovesti u pitanje moju novinarsku, profesionalnu objektivnost i nepristranost u obavljanju novinarskih zadaća. Ružno je kada netko poput Ive Josipovića, bez ikakvih dokaza i argumenata, ovako pokušava diskreditirati novinare. Samo, za razliku od Josipovića, zadnjih sam deset godina proveo u istraživanju, objavljivanju i dokazivanju HDZ-ove korupcije i njihovog organiziranog političkog kriminala, pa je upravo moj novinarski rad najbolji dokaz kako je Josipovićeva tvrdnja obična neistina i kleveta.

Kao istraživački novinar prvi sam pisao o HDZ-ovoj korupciji i kriminalu u Hrvatskim autocestama, i objavio brojne dokaze o organiziranom izvlačenju novca HDZ-ovih ministara preko tog državnog poduzeća. Jedini sam istraživački novinar koji sam godinama objavljivao svoja istraživanja o Aferi Carina, o HDZ-ovom kriminalu i korupciji u Carinskoj upravi Ministarstva financija, što najbolje znaju i Nezavisnom sindikatu carinika Hrvatske, jer sam godinama bio jedini novinar koji je pisao o njihovim kaznenim prijavama i kriminalu u Carini kojeg su otkrivali, obzirom da je to bila zabranjena i cenzurirana tema u gotovo svim medijima. Jedini sam objavio cjelokupni dosje Villach o tajnim računima HDZ-ove Vlade u Austriji. Sudjelovao sam 2011. godine i u istraživačkom projektu o sukobu interesa i korupciji bivšeg HDZ-ovog ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka i projektu “Latinice” na tu temu sa Denisom Latinom, a jedan sam od rijetkih istraživačkih novinara koji je istraživao i pisao o HDZ-ovoj korupciji i kriminalu u Hrvatskoj pošti, što najbolje znaju pojedini zviždači iz Hrvatske pošte. Konačno, od 1999. godine istražujem i pišem o Aferi Hypo i umiješanosti najviših HDZ-ovih dužnosnika u tu međunarodnu aferu pranja novca, koja je u međuvremenu postala najveća bankarska afera u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Uostalom o HDZ-ovoj korupciji i kriminalu u Aferi Hypo svjedočio sam i pred Europskim parlamentom 23. travnja 2013. godine, a prezentacija koju sam tada održao članovima Specijalnog antikorupcijskog odbora Europskog parlamenta i danas je objavljena na službenim stranicama EP-a.

Zaključno, jedini sam istraživački novinar koji godinama istražujem i pišem o Aferi Soboli, korupcijskoj aferi s kojom se povezuje predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, a potkraj 2014. godine sam vjerodostojnost svojih tekstova i  istraživanja o Aferi Soboli dokazao i pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. U lipnju ove godine objavio sam i knjigu “Karamarko – Najmoćniji među najkorumpiranijima” o HDZ-ovoj i Karamarkovoj korupcijskoj Aferi Soboli. Što sam pored nabrojanog istraživao i pisao o HDZ-ovoj korupciji i organiziranom kriminalu, bilo bi pretjerano i besmisleno ovom prilikom dalje nabrajati, obzirom da je sve to poznato i javnosti, ali i samom Ivi Josipoviću.

Zato mi je zvučalo potpuno nevjerojatno da bi bivši predsjednik stvarno izjavio takvo što Večernjaku. Kada su mi prijatelji pročitali što je izjavio, obratio sam se u nedjelju navečer sms porukom i samom Josipoviću na njegov privatni broj mobitela.

“Gospodine Josipović, iskreno se čudim da ste mogli izreći takvu neistinu. Jer prvo, u cijeloj kampanji nisam o Vama napisao niti jedan tekst, niti sam Vas uopće komentirao. I drugo, za mene koji godinama otkrivam HDZ-ovu korupciju i kriminal reći da sam satelit HDZ-a je prilično glupo. Zato ću razmisliti o tužbi, jer sam previše nastradao od HDZ-a da bi mi itko krpao takve epitete”, napisao sam bivšem predsjedniku u nedjelju u 21.06.

“Koji tekst?”, odgovorio je dva i pol sata kasnije Josipović, na što sam mu napisao: “Objavljen je razgovor s Vama u kojem ste izjavili da sam vodio kampanju protiv Vas i da sam HDZ-ov satelit. A znate dobro da niti sam u kampanji pljuvao po Vama, a još sam manje HDZ-ov satelit.

Nešto iza ponoći stigla je Josipovićeva poruka: “Vidjet ću …”. Na to sam, pak, odgovorio: “Pa valjda znate jeste li to za mene izjavili ili ne”.

U ponedjeljak ujutro, nakon savjetovanja s odvjetnikom, uputio sam bivšem predsjedniku još jedan prijedlog mirnog rješavanja ovog spora: “Molim Vas da mi danas javite jeste li to izjavili. Ako niste, da mi o tome pošaljete mail s isprikom. Ukoliko ipak jeste to izjavili i ne stigne li mail dati ću odvjetniku punomoć za podizanje tužbe. Mislim da je ovo više nego korektan prijedlog za rješenje ovog, nadam se, nesporazuma”.

“Možemo kratko popiti kavu”, ponudio mi je na to Ivo Josipović, nakon čega sam mu ponovno ponudio da se ispriča:

“Nisam u Zagrebu, ali ovo želim riješiti odmah, jer me ljudi zovu i reagiraju i jer moram sebe radi poslati nekakvo javno reagiranje i odgovoriti tužbom ukoliko ste tako nešto izjavili. Ne mogu to ostaviti otvoreno. Uostalom i Vi biste reagirali da Vam se nešto slično dogodi. Stoga ostaje moj prijedlog za mail danas tijekom dana ukoliko to niste izjavili. A ukoliko jeste i danas ne dobijem mail isprike, tada ću uputiti javno reagiranje i najavu tužbe. Mislim da je s moje strane to više nego korektno”.

Na takvu je ponudu Josipović kratko odgovorio: “Kako želite”, pa sam u ponedjeljak poslijepodne dao punomoć odvjetniku Ozrenu Tatarcu da protiv Ive Josipovića Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu podnese tužbu za klevetu, a Općinskom građanskom sudu i tužbu za naknadu štete, kako bih se zaštitio od ovakvih Josipovićevih, ali i budućih sličnih pokušaja diskreditacije.

Jer, kao što sam na početku citirao uvaženog profesora s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Ivu Josipovića – u politici doista ne smije biti baš sve dopušteno. Pogotovo ne to da utjecajni politički moćnici iznošenjem neistina i kleveta ciljano i organizirano pokušavaju diskreditirati istraživačke novinare.