SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
 
PRILIKE
 
Lješnjaci velika prilika za slavonske seljake
Autor/izvor: Miroslav Flego
Datum objave: 04.09.2015. - 14:35:00
Zadnja izmjena: 04.09.2015. - 14:38:07
KOLUMNA - Predstavnici talijanske tvrtke Besana koja slovi kao vodeći europski uzgajivač, proizvođač i distributer svih vrsta orašastih proizvoda s posebnim naglaskom na orah i lješnjak, već od proljeća krstari kontinentalnim područjima Hrvatske i prezentira zanimljivu ponudu.
Ovih dana su bili i u Osijeku i ponudili hrvatskim poljoprivrednicima suradnju na proizvodnji lješnjaka kojega, barem po nekoliko stabala, zadnjih godina u svojim dvorištima ima gotovo svako slavonsko domaćinstvo. Talijani nude kompletnu tehnologiju proizvodnje lješnjaka temeljenu na 95-godišnjem iskustvu, što znači od nabavke sadnica do otkupa plodova prema tržišnim cijenama narednih deset godina. Talijanska ponuda je primamljiva tim više što Talijani nude i stručnu pomoć svojih agronoma u procesu proizvodnje,  mogućnost korištenja njihove specijalizirane mehanizacije, organiziranje stanica za otkup i sušenje u blizini proizvođača, pomoć pri natjecanju za novac fondova EU, suradnju s bankom koja je partner vodećeg europskog proizvođača orašastog voća, a u perspektivi i izgradnju skladišnih prostora.

No, uvjet da bi hrvatski seljak, inače nesklon novotarijama i prihvaćanju novih kultura što je jedan od razloga teškog stanja u kojemu je hrvatski seljak već godinama neovisno koja je politička opcija na vlasti, uopće postao kooperant tvrtke Besana s prošlogodišnjim prihodom od 171 milijun eura, jest da zasadi lješnjak na minimalno 20, a maksimalno 500 hektara koji mogu biti i na više lokacija.

Sada bi se naš seljak našao pred velikom dvojbom jer bi 50, 100 ili 200 hektara na kojima je do sada uzgajao kukuruz ili pšenicu, morao prenamijeniti za jednu, njemu, sasvim nepoznatu kulturu i za koju još ne zna hoće li mu donijeti boljitak ili će i s njom, kao do sada s kukuruzom ili pšenicom, proizvoditi više gubitak nego korist.

Iz Hrvatske gospodarske komore Osijek, Odsjeka za poljoprivrednu i prehrambenu industriju čiji su predstavnici bili na osječkom predstavljanju ponude Talijana, odmah su zainteresiranim seljacima, kojih nije bilo malo, savjetovali neka, ako prihvate izazov proizvodnje lješnjaka, razmišljaju o udruživanju jer zajedničko korištenje specijaliziranih (u pravilu skupih) strojeva za trešnju, kupljenje, komušanje i sušenje lješnjaka, isplativo je samo ako ih zajednički koristi više proizvođača.

Tu bi, poznavajući mentalitet slavonskog seljaka, moglo doći do problema jer svako udruživanje njega podsjeća na zadruge iz 40-ih godina prošlog stoljeća u koje su seljake prisilno uključivali. Današnji seljaci, barem oni stariji, tada su bila djeca i možda se ne sjećaju, ali kroz priče djeda  i oca spoznali su kako se živjelo i radilo u zadružnim udruženjima.

Srećom, sve je više školovanih mladih seljaka koji rado ulaze u nove proizvodnje poput ove koju nudi talijanski Besan pa se valja nadati da će i slavonski seljaci početi na većim površinama, na kojima sada siju kukuruz i pšenicu koju nemaju kome prodati zbog nekonkurentnih cijena, saditi sadnice lješnjaka, a možda i nekog drugog orašastog voća kojima je cijena na tržnici i do 150 kuna po kilogramu.