DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERVJU
 
Le Roux: Vabec je bio čudo od igrača
Autor/izvor: Siniša Malus, sinisa.malus@seebiz.eu
Datum objave: 07.02.2015. - 13:09:00
Zadnja izmjena: 07.02.2015. - 16:46:19
INTERVJU - Johann Le Roux autor je knjige i dokumentarnog filma o legendi Dinama i Bresta Dragi Vabecu. Knjiga  "L'idole de I'Armoricaine" nedavno je predstavljena i u Čakovcu, no o njoj se u Hrvatskoj još uvijek premalo zna jer nije prevedena na hrvatski jezik.

Još kao dječak, Le Roux je dolazio na stadion Bresta diviti se Vabecu, a sada je te dojmove prenio i u knjigu. O tome, ali i o situaciji u francuskom i europskom nogometu SEEbiz je razgovarao s Johannom Le Rouxom.

SEEbiz: Kako ste odlučili napisati knjigu o Dragu Vabecu?

Le Roux: Presudni trenutak bio je ponovni ulazak Bresta u Prvu ligu godine 2010. Klub je nestao iz profesionalnog svijeta 1991. zbog financijskih problema. To mi je vratilo puno sjećanja, a najjače je bilo sjećanje na Draga Vabeca, nevjerojatnog igrača. Onda sam počeo pretraživati arhive i tražiti podatke o njemu (novinske članke, fotografije, video…) i, malo po malo, dobio želju da napišem knjigu i snimim dokumentarac njemu u čast.

SEEbiz: Može li se reći da je Drago Vabec jedan od najboljih igrača koji su igrali u Prvoj diviziji (francuskoj prvoj ligi), a ne samo u Brestu?

Le Roux: Kad se govori o čistom talentu, on je nesporan: bio je brz, eksplozivan i tehnički vrlo nadaren, imao je odličan pregled igre, igrao s obje noge bez razlike, imao moćan i precizan udarac i bio veliki dribler. Kad je bio u formi, Drago Vabec bio je bez premca u francuskom prvenstvu. Pravio je spektakl, bio stalna prijetnja obrani i postizao puno golova: 46 za 90 utakmica u Prvoj diviziji! Ono što to čini još značajnijim jest činjenica da je on bio krilni igrač, a ne centarfor. Problem je bio to što je igrao u skromnom klubu koji nije dobijao puno medijskog prostora, zbog čega nije stekao priznanje i slavu koju je zaslužio. Dijelom je to i njegova greška, jer je redovno odbijao ponude velikih klubova. Na primjer, u sezoni 1978/79 (u Dinamu), kontaktirao ga je Bayern München, ali ih je Drago odbio jer ga nije privlačio život u Njemačkoj. Dok je igrao u Francuskoj, mnogi klubovi zanimali su se za njega, uključujući Paris Saint-Germain i Bordeaux... Ali, on je radije ostao u Brestu, gdje je bio pravi idol. Još danas, Drago Vabec važi za najboljeg igrača u povijesti kluba, kroz koji su pak prošli i drugi veliki igrači poput Vladimira Petrovića (Zvezdina zvijezda), Davida Ginole, ili u novije vrijeme Francka Ribéryja...

Drago Vabec je, dakle, jedan od najtalentiranijih igrača koji su se razvijali u francuskom prvenstvu i mogu vam potvrditi da je impresionirao i suigrače i protivnike. S druge strane, francuski novinari toga vremena nisu se puno zanimali za njega jer je igrao u Brestu, „na kraju svijeta“. To je nepravda i šteta, jer su prolazili kraj jednog iznimnog igrača... Može se ipak pronaći nekoliko članaka koji ističu njegov čudesni talent, poput onog koji je 1981. napisao Michel Nait-Challal: „Drago Vabec je u Brestu pomalo nalik onom što je Džajić bio u Bastiji, a Platini u Nancyju: igračko čudo. Igrač koji je zahvaljujući isključivo svom talentu omogućio svom klubu da uđe u plemstvo. Najbolji strijelac Prvenstva je prava bomba na terenu. Finta u driblingu, pa munjevito ubrzanje, osjećaj za igru i osjećaj za gol, umjetnost preciznog dodavanja, topovski šut s obje noge, to su bili aduti Draga Vabeca. Igrač sposoban riješiti utakmicu magijom svojih nekoliko briljantnih poteza. Spektakl sâm za sebe. Ukratko, zvijezda međunarodnih dimenzija koja je odlučila  neko vrijeme baciti sidro u Brestu.“

SEEbiz: U Hrvatskoj nema sličnih knjiga o Vabecu, niti o većini ostalih nekada velikih hrvatskih igrača. Kako to komentirate?

Le Roux: Svijet nogometa je takav: kad neki igrač prestane biti na terenu, brzo ga se zaboravi... To je velika šteta. U Francuskoj ima nekoliko čelnih ljudi klubova koji odaju počast svojim bivšim velikanima. Tako je, recimo, u slučaju Rolanda Romeyera, dopredsjednika Saint-Etiennea, koji ovako sažima svoj stav: „Ako zaboravimo prošlost, nemamo budućnost.“

Mogu samo proširiti njegovu misao: klub koji zaboravi svoju povijest, svoje vrijednosti i svoj identitet, gubi svoju dušu...
Ovu knjigu i ovaj dokumentarac o Dragi Vabecu napisao sam kako bi se izbjeglo da zaboravimo ovog nevjerojatnog igrača. Nije on osvojio veliki niz priznanja, ali je navijačima Dinama i Bresta dao san, a i to je već mnogo. U Zagrebu, imam dojam da se često govori o junacima iz 1967. i 1982. Drago Vabec nije bio ni u jednoj od te dvije postave, ali je bio najbolji igrač Dinama tokom 70-ih i treba podsjetiti da je Dinamo umalo bio prvak s njim, godine 1979. (http://en.wikipedia.org/wiki/1978%E2%80%9379_Yugoslav_First_League)

SEEbiz: Poznajete li hrvatski nogomet izvan vaše teme interesa, Drage Vabeca?

Le Roux: Jako poštujem Hrvatsku: s tako malim brojem stanovnika postiže vrlo dobre rezultate u brojnim sportskim disciplinama, a naročito u nogometu. Kao Francuz, naravno da se sjećam polufinala Svjetskog prvenstva 1998. u kojem nam je Hrvatska bila protivnik kojeg smo se plašili.

Kroz francusko prvenstvo prošli su neki ugledni hrvatski igrači: Skoblar, Šurjak, braća Vujović, Mlinarić, Primorac, Asanović, Bokšić... Znam i to da je Rora igrao jednu sezonu u Nancyju. Čak sam čitao da je Lamza igrao u Châteaurouxu u sezoni 1970/71!

Danas su prvenstva zemalja koje su činile Jugoslaviju postala prilično slaba, a ni Hrvatska nije izuzetak od pravila. Ali u vašoj zemlji i dalje nastaju odlični igrači. Trenutno mi je omiljeni Luka Modrić. Imao sam sreću da budem na utakmici Španjolska – Hrvatska na Europskom prvenstvu 2012. Hrvatska je uspjela parirati svjetskim prvacima i Rakitić je čak imao veliku šansu na Modrićev fantastičan centaršut desnom nogom. Sjećam se prisnosti između momčadi i njenih navijača na kraju utakmice. Usprkos porazu, Hrvati su doživjeli ovacije od svojih fanova. Bilo je to dirljivo. Moram priznati da sam pozavidio na tom odnosu, prilično dalekom od onog koji je tadašnja francuska reprezentacija imala sa svojom publikom...

Poret toga sam, za potrebe knjige, gledao mnoštvo snimaka starih utakmica. U jednom od poglavlja sam usporedio trojicu lijevih krila koji su bili u sastavu Jugoslavije na utakmici protiv Švedske 15. listopada 1975.: Džajić na lijevom, Šurjak centarfor i Vabec na desnom krilu. Htio sam se osobno uvjeriti u ono što sam čitao i čuo o Džajićevom „nasljedniku“ na mjestu lijevog krila: da saznam je li istina da je Vabec zasluživao preuzeti broj 11 državne reprezentacije nakon što je srpski igrač završio karijeru, a ne Šurjak. Suglasan sam s tim mišljenjem: Šurjak je imao velike fizičke kvalitete i bio značajni element velike ekipe splitskog Hajduka iz 70-ih. Ali, nije bio tako dobar nogometaš kao Vabec! Treba još i podsjetiti da je Šurjaka godine 1981. kupio PSG samo zato što ih je Vabec odbio.

SEEbiz: Kakvo je vaše mišljenje o francuskom i europskom klupskom nogometu danas? Je li istina da je malim klubovima poput Bresta opstanak nemoguć?

Le Roux: Kad je riječ o sredstvima i efektivi, PSG je očito iznad svih ostalih. S drugačijom politikom, zasnovanom na obrazovanju novih igrača, Lyon je imao vrlo dobru sezonu, a Marseille je ponovo na dobroj razini zahvaljujući svom treneru, Bielsi. Prva liga nije baš spektakularna: ekipe igraju prije svega da ne bi izgubile, a utakmice su često uspavljujuće. Opća razina je vrlo prosječna: to odražavaju i rezultati svih ekipa u europskim natjecanjima, izuzev PSG-a.

Pod pritiskom LFP-a (Lige profesionalnog nogometa) i njenog predsjednika Frédérica Thirieza, francusko prvenstvo, odnosno Prva liga, sve više postaje zatvorena liga rezervirana za klubove s najvećim budžetima i najboljom infrastrukturom. Za klub poput Bresta stvari će, dakle, postajati sve kompliciranije. Godine 2010., klub je ušao u Prvu ligu, ali nije to uspio iskoristiti da stekne infrastrukturu dostojnu svog imena. Trenutno, uvjeti treninga koji postoje nalik su amaterskom klubu – nisu mnogo drukčiji nego u vrijeme kada je Drago igrao u Brestu! Projekt centra za obuku igrača, koji je ključan za opstanak kluba, čini se nedovoljno ambicioznim. A, uz to, stadion „Francis Le Blé“ (koji se nekada zvao “l'Armoricaine“), oronuo je i ne zadovoljava suvremene standarde. Ali, što se toga tiče, odgovornost je na gradonačelniku, a ne na upravi kluba!

Prevela: Milica Mančić

Fotografija: Loïc Moyou