Apokalipsa uskoro i u vašem kafiću

I pred tim, novim dobom, strepe brojni ugostitelji. Navodno bi trebali početi s radom u svibnju s dozvolom rada samo na terasama. Valjda će biti dovoljno toplo. Zanima me kakve će biti reklame za pivo...

Svijet sve više izgleda apokaliptično. Maske preko lica, viziri, rukavice. Jedni drugima smo prijetnja. Zamislite situaciju u kojoj dolazite s brojnom obitelji na piće, ili s prijateljima, a capo od terase vas razbaca po stolovima zbog propisanih odredbi o distanci. Vas desetero zauzme cijelu terasu i naruči kavu. Prije toga, propisno zaštićeni, vadite sva dezinfekcijska sredstva kojima dodatno dezinficirate stolce, stolove, šalice, žlice. Konobar vam provjerava temperaturu, a vi vonjate na alkohol kao da vas pripremaju za operaciju, dok terasa sliči na operacijsku salu. Ne znaš jel ti treba dopunsko osiguranje za drugu turu, jer, već opušteni, želite naručiti pivo.

Djecu ste zavezali za ruke i noge da ne bi odlutala u lov na koronu. Nakon piva, dvije, lupate se po čelu jer morate na WC. Rezervirate mjesto za pisoar jer se smije samo jedan po jedan.

Beštimate Kineze, vlast, mjere i odlučujete se da pri sljedećem izlasku stavite kateter. Dok vi čekate na red za toalet, dotle konobar provjerava štopericu i vaših pola sata na terasi, jer i drugi žele sjesti za stol i proći ugodnu atmosferu socijalne distance uz kavu, pivo, čaj. Vlasnik kafića očajnički vrti portale ne bi li doznao jel pronađen lijek, a usput naručuje pošiljku medicinske zaštite iz Kine psujući pride sve i samog sebe jer je htio imati kafić usred starog dijela grada gdje je veća terasa u rangu znanstvene fantastike.

Onda mu padne pogled na obližnje nogometno igralište. Pukne mu film i brže-bolje potjera mulariju s terena te postavi stolove na centar igrališta. Odmah ga kopirnu iz susjednih kafića te i oni zauzmu kazneni prostor s VIP mjestom na kaznenoj točci. Dotle ste vi došli na red u WC-u i ne znate jel trebate mokriti držeći ga u rukavicama ili ruke nisu u socijalnoj distanci od alter ega.

Potom operete ruke na slavini. Zatim izvadite bočicu s dezinficijensom pa mahnito perete slavinu, ruke, rukavice, grašci znoja klize u strahu da niste dotakli oči jer je vizir ostao kraj piva koja vam je prisjela zbog reda na WC-u. Gledate u bočicu dezinficijensa i najradije bi ga ispili na eks i ostvarili Trumpovu zamisao o ''unutrašnjoj dezinfekciji''.

Napokon izlazite van dok vas svi sumnjičavo gledaju onako preznojenog. Promrsite kroz zube ''kamenci'' i odjurite na terasu gdje klinac vrišti jer se i njemu sad piša. Oko terase turisti u maskama u bojama svojih zemalja. Vlasnik kafića pregledava stranicu koja nudi najbezbolnije načine suicida. Ljubavni par razmjenjuje poljupce preko maske stvarajući novu paradigmu koronacepcije.

Vi bježite s terase i malog tjerate da se ispiša negdje u kantunu. Žena, presretna da je izašla van, pokazuje vam fotke s terase i vašu unezvijerenu facu koja viri iz hodnika WC-a. Velite joj neka ih dobro čuva jer sljedeći put idete u kafić kad Gates procijepi cijeli svijet. Sljedeći gosti vam pokazuju srednji prst odjeven u lateks jer ste prekoračili vrijeme za dvije minute. Vlasniku, u tom điru, prođe sezona kroz koju ga država cijedi mnogobrojnim nametima.

Stiže zima. Vani je toplo ko lignjama u frizeru. Gazda se raspituje piju li pingvini pivo i imaju li namjeru posjetiti Hrvatsku. Epidemiolozi još uvijek ne znaju što bi s koronom te predlažu svima da pri izlasku iz kuće nose skafandere. Zemlja izgleda kao da smo svi pali s Marsa, a Mars kao ugodno mjesto za život.

Nakon godinu dana, stiže ljeto. Uštedjeli ste za pivo. Epidemiolozi popuštaju s mjerama pa dopuštaju obitelji da sjednu zajedno za stol. Vani je sto stupnjeva. Izgledate kao da ćete plivati u lavi. Nazovete frenda i pozovete ga na piće.

Veli da stiže odmah, za dva dana, samo da se odjene. Vlasnik kafića gleda terasu, gleda zatvorene konobe, gleda ''Marsijance'' oko sebe i samo promrmlja: ''A da svi riskiramo?''