SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PORIJEKLO IMOVINE
 
Koja je poveznica Agroproteinke i Gordana Grlića Radmana?
Autor/izvor: SEEbiz / Jutarnji list
Datum objave: 26.08.2019. - 20:26:56
ZAGREB - Tvrtka Agroproteinka d.d. iz Sesvetskog Kraljevca protekli je tjedan privukla pozornost javnosti nakon što je objavljena imovinska kartica novog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, "teška" 29,5 milijuna kuna. 

Vrijedne nekretnine, dionice, automobili i ušteđevina našli su se na listi ministrove imovine. Iz te raskošne imovinske kartice vidljivo je da je novi ministar vanjskih poslova veći dio vlastitog bogatstva stekao darovanjem, a njegov je otac Ante Grlić Radman godinama vodio Agroproteinku iz Sesvetskog Kraljevca, koja je 1993. godine privatizirana i čiji je, u jednom trenutku, bio i većinski vlasnik, pa je pretpostavka da velik dio tog imetka potječe upravo iz te kompanije.

"U tvrtki Agroproteinka d.d., iz obitelji Ante Grlića Radmana sin Ivica je na poziciji direktora, kći Irena je članica Nadzornog odbora, a sin Gordan Grlić Radman (ministar vanjskih poslova) nikada nije operativno sudjelovao u poslovanju tvrtke, nego je u periodu od 2008. do 2012. godine bio član Nadzornog odbora. Ministrova supruga Marijana radi u odjelu izvoza Agroproteinke, a unuka u marketingu. U razdoblju u kojem je Ante Grlić Radman držao više od 60 posto udjela u tvrtki i bio njezin osnivač, Agroproteinka je djelovala kao obiteljska tvrtka. Međutim, nakon njegove smrti (početkom ove godine) više ne možemo govoriti o obiteljskoj tvrtki jer danas ima četiri veća i 23 manja dioničara", odgovorili su nam iz Agroproteinke.

Jutarnji list pokušao je u Agroproteinki razgovarati s današnjim direktorom Ivicom Grlićem Radmanom, ministrovim bratom, koji je nakon očeve smrti preuzeo operativno vođenje kompanije, ali bio je na putu. No, pristali su u Agroproteinki odgovoriti na neka pitanja te objasniti današnju poziciju tvrtke koja je od šezdesetih postojala u sklopu PIK-a Sljeme na lokaciji u Sesvetama. Na novu lokaciju, u Sesvetski Kraljevec, premještena je 1985. godine, i tamo se nalazi i danas. Iz Sljemena je kao Tvornica stočne hrane i Kafilerija pod imenom Agroproteinka izdvojena 1987. godine.

"U trenutku izdvajanja tvrtka je imala malo manje od 50 zaposlenih, a danas ima 135 djelatnika", ističu u Agroproteinki, koja se bavi sakupljanjem, prijevozom i preradom nusproizvoda životinjskog podrijetla.

"Osnovna funkcija tvrtke je sprečavanje širenja zaraznih bolesti i zaštite okoliša pravovremenim zbrinjavanjem životinjskih nusproizvoda s područja cijele Hrvatske. Agroproteinka ima četiri regionalna sabirališta nusproizvoda, dva pogona za preradu te 50-ak specijalnih vozila za opremljenih isključivo za transport. Proteklih petnaestak godina tvrtka je ušla u značajne investicije osuvremenjivanja proizvodnih procesa, organizacije te unapređivanja poslovanja u svrhu postizanja standarda EU. Do danas je

Agroproteinka dobila najviše europske standarde poslovanja", objašnjavaju u tvrtki.
U privatizaciji je Agroproteinka procijenjena na 3,5 milijuna njemačkih maraka, u prvom valu Ante Grlić Radman postao je najveći pojedinačni dioničar sa 13,6 posto, a nekoliko godina kasnije postaje 61-postotni vlasnik.

"Nakon prve faze privatizacije upisano je 90 vlasnika, od čega tri veća. Jedan od njih bio je Ante Grlić Radman. Naknadnim otkupom dionica Fonda i zaposlenika Grlić Radman je postao većinski vlasnik s udjelom od 61 posto. Prema Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije, postupak pretvorbe društvenog vlasništva poduzeća obavljen je u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Treća faza nikad nije realizirana jer ju nije bilo moguće provesti s obzirom na to da većinski vlasnici nisu imali interes za dokapitalizaciju, kao ni strani investitor. To je bio plan, međutim, nije bio obvezan. Zbog novonastalih pozitivnih uvjeta tvrtka je investirala vlastita sredstva u razvojni program tijekom nadolazećih godina", objašnjavaju u tvrtki. Ante Grlić Radman bio je u upravljačkoj strukturi tvrtke još od 1976. godine te je jednak utjecaj unutar društva zadržao gotovo sve do svoje smrti. Danas je najveći pojedinačni dioničar društva Branko Ivković, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Agroproteinke, u čijem je vlasništvu 25,6 posto dionica tvrtke.

"U Agroproteinku sam došao iz metalne industrije 1989. godine, kada je ta industrija u cijelom socijalističkom bloku počela propadati. Kao inženjer strojarstva, javio sam se na oglas i ubrzo sam obavljao sve tehničke poslove, postao sam pomoćnik direktora za održavanje i investicije", prisjetio se Ivković. Kaže da je tvrtku još iz doba njezine gradnje predvodio upravo Ante Grlić Radman.

"Možemo reći da je on gradio tu kompaniju i bio je u njoj aktivan skoro sve do svoje smrti početkom ove godine", prisjeća se Ivković, koji na pitanje koliko su u bivšoj državi bili politički aktivni, odgovara da su tada svi koji su bili na pozicijama direktora morali biti članovi Partije jer su u suprotnom bili "direktori drugog reda", ali tvrdi da nisu bili "partijski aktivisti".

"Svi rukovodioci bili su u Savezu komunista, jer ako niste bili, imali ste velikih problema, teško ste otvarali vrata, ali možemo reći da je Ante Grlić Radman bio više stručan kadar, po struci veterinar koji je imao prirodni instinkt rukovodioca, a imao je želju i trudio se", priča Ivković te ističe da je njihova tvrtka zapravo pozitivan primjer tadašnje privatizacije.

"Ali, nismo mi tada znali da će to tako ispasti, prilično smo se kolebali oko same privatizacije. Morate uzeti u obzir da je tada ekologija bila na niskoj razini. Primjerice, tada smo proizvodili 13.000 tona, a 2015. godine, primjerice, 85.000 tona. Dakle, povećali smo proizvodnju za sedam i pol puta. Ipak, mnogo toga nam je išlo u prilog, promijenile su se, naime, okolnosti, lešine se više ne mogu bacati u jamu pokraj kuće. Zahtijevalo je to i velika ulaganja, 1996. godine smo uveli švicarsku tehnologiju, što nas je stajalo 1,8 milijuna švicarskih franaka. To je tada bio ogroman novac, mislili smo: ili ćemo investirati ili ćemo propasti, bilo je riskantno, brinuli smo se hoćemo li to uspjeti financirati. Uložili smo i 2003. te 2008. godine... A kako je počela rasti i proizvodnja, ulagali dalje, kasnije i kroz pretpristupne fondove EU... Danas mogu reći da smo jedan od najboljih pogona u istočnoeuropskim zemljama", kaže Ivković, koji se prisjetio kako je u prvom valu privatizacije kupio 4 posto, a kasnije je kupovao dionice od privatnih vlasnika i popeo do današnjih 25,6 posto suvlasništva.

"Sjećam se da sam kuću stavio pod hipoteku i dobio kredit kojim sam kupovao dionice", prča Ivković.

U novoj su državi, kaže, i on i Ante Grlić Radman ostali fokusirani na kompaniju.

"Naši interesi ostali su isključivo vezani za tvrtku, a u politiku nismo ulazili", priča Ivković. Tvrtka je, inače, započela s modernizacijom 1993. godine, i to nabavom kapitalnih strojeva za kafileriju. Nakon toga bilo je nekoliko faza modernizacije i ulaganja u opremu: 1996. godine ugradili su novu tehnologiju u tvornicu, 2002. prvi biofiltar za pročišćavanje otpadnog zraka, a 2006. godine ugrađen je, kažu, i drugi biofiltar.

"Godine 2003. ugradili smo mehaničko-kemijski predtretman otpadnih voda, a 2007. je ugrađen uređaj za biološki pročišćivač otpadnih voda. Pogon za zbrinjavanje nusproizvoda kategorija 1 i 2 napravljen je 2006., a 2008. godine linija za sušenje - dehidraciju. Nakon toga ulagali smo u tri sabirališta strateški raspoređena po čitavoj Hrvatskoj. Sva tri sabirališta otvorena su 2013. i 2014. godine", nabrajaju u kompaniji. Iako su se svojedobno mještani često žalili na neugodne mirise, u Agroproteinki kažu da su "određeni neugodni mirisi postojali prije ugradnje pročistača i biofiltra, međutim, neugodni mirisi u isto doba dolazili su i iz susjedne kožare te su bili uzrokovani i lošim kanalizacijskim sustavom". "Danas možemo reći da su neugodni mirisi gotovo u potpunosti uklonjeni. Ipak, s obzirom na to da smo specifična industrija, ponekad se mogu osjetiti u neposrednoj blizini tvorničkog kruga", objašnjavaju u Agroproteinki.

Slično postrojenje planirali su graditi i u BiH.

"Zemljište je kupljeno i pribavili smo građevinsku dozvolu, međutim, projekt je trenutno u mirovanju zbog nepostojanja zakonske regulative u BiH po pitanju nusproizvoda", kažu.

Što se tiče poslovanja, tvrtka je, kažu, stabilna i nikada nije bila u stečaju ili predstečaju. "Bilo je određenih uspona i padova ovisnih o tržištu", kažu.
Tvrtka je 2018. godine prijavila 126,9 milijuna kuna ukupnih prihoda te dobit od 9,1 milijun kuna.

Iz državnog proračuna godišnje im se isplati oko 35 milijuna kuna.

"Prihodi iz državnog proračuna odnose se na potporu uzgajivačima stoke, kojih je u Hrvatskoj više od 150 tisuća, te zbog brojnosti i lakše administracije cjelokupni iznos potpore za njih stiže direktno u Agroproteinku. Od iznosa potpore tvrtki pripada u konačnici dio, a ostatak ide podugovarateljima, među kojima je najviše veterinarskih stanica", odgovaraju iz Agroproteinke.

Bioplinsko postrojenjeNovi ministar vanjskih poslova Grlić Radman u imovinskoj je kartici, očito, želio biti transparentan, pa je, među ostalim, naveo da posjeduje 1419 dionica Agroproteinke čija pojedinačna nominalna vrijednost iznosi 2630 kuna (20,56 posto), a i da tvrtka prima sredstva iz državnog proračuna.

"U skladu s odredbama Zakona o koncesiji u veterinarstvu, Agroproteinki je 22. prosinca 2017. godine dodijeljena koncesija na deset godina. Također, prema Zakonu o veterinarstvu te Pravilniku i izmjenama i dopunama Pravilnika o visini naknade za sakupljanje, preradu i spaljivanje nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, Ministarstvo poljoprivrede od 2015. godine subvencionira tj. isplaćuje naknadu za odrađeno i dokumentirano zbrinjavanje životinjskih leševa svim farmerima u Hrvatskoj. Naknada se isplaćuje preko Agroproteinke d.d. zbog tehničkih razloga u skladu s navedenim pravilnikom", naveo je ministar Grlić Radman.

U Agroproteinki najavljuju da sada planiraju ulaganja u proširenje voznog parka kako bi poboljšali usluge sakupljanja i prijevoza.

"Otvaranjem bioplinskog postrojenja kojeg je Agroproteinka suvlasnik, uložili smo u pokretanje postrojenja koje preradom biorazgradivog otpada proizvodi toplinsku i električnu energiju. Riječ je o tzv. zelenoj energiji ili energiji nastaloj iz obnovljivih izvora", kažu u Agroproteinki.