DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
MANJAK ŽENA
 
Kineski bračni problemi
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 03.08.2019. - 12:59:00
Zadnja izmjena: 03.08.2019. - 13:00:34
KOLUMNA - Osim problema starenja stanovništva, suvremena se Kina suočava i s izazovom asimetrije u demografskoj piramidi. Točnije – manjkom žena. 

Kao i u drugim zemljama istočne i jugoistočne Azije, kinesko je društvo tradicionalno favoriziralo mušku djecu. S obzirom na turbulentna razdoblja za demografiju tijekom vladavine Mao Zedonga, te osobitosti nisu, u općoj slici mortaliteta, dolazile do izražaja. No, nakon uvođenja tzv. „politike jednoga djeteta“ početkom osamdesetih, suočeni s restrikcijama, mnogi su roditelji počeli davati prednost muškoj djeci.

Uz tradicionalne razloge ljudi su bili vođeni i pragmatičnim idejama – smatralo se da će muško dijete bolje proći i bolje skrbiti o roditeljima u njihovoj starosti. Svaka dobna skupina među kineskim milenijalcima, generacijom Z bilježi otprilike pet milijuna ženske djece manje od muške. Novije generacije – oko šest milijuna. Drugim riječima, katastrofalno nedostaje ženske populacije.

Kao i na zapadu, suvremene Kineskinje, mahom iz urbanih sredina i velegradova, zbog orijentacije prema poslu i karijeri često su lišene vremena. Post-materijalističke vrijednosti, cijena nekretnina, urbani ritam života, digitalizacija društvene interakcije mijenjanju percepciju braka i odnos prema njemu. Kina nije isključenje. Kineski zavod za statistiku je prošle godine zabilježio svega 7,2 sklopljena braka na 1,000 stanovnika. Istraživanje koje je provela novina Renmin Ribao je pokazalo da 23,4% ispitanika nije spremno preuzeti obiteljske odgovornosti. Profesor Yuan Xin iz sveučilišta Nankai upozorava da udio žena koje se ne žele udavati strelovito raste.  S druge strane, spolna neravnoteža i omogućuje Kineskinjama koje su se odlučile na brak veće mogućnosti i pažljiviji izbor bračnog druga. 

Online anketa objavljena u Wall Street Journalu 2015. pokazuje da se gotovo 75% Kineskinja nada da će prihod budućeg muža biti dvostruko veći od njihovog. Više od 70% se nada se da budući suprug posjeduje nekretninu.

Budući da je veći dio kineskog bogatstva koncentriran u gradovima, žene su napustile ruralna područja u nadi da će pronaći više dobrostojećih samaca. Ova urbana migracija žena stvorila je veliku geografsku i administrativnu neravnotežu i kreirala pojam „samačkih sela“ – sela sa disproporcionalnim omjerom neoženjenih muškaraca i žena. U nekim selima situacija je toliko ekstremna da se očekuje da će dječaci morati početi tražiti buduću suprugu prije puberteta. 

Nedostatak vlastitih žena Kinezi pokušavaju nadomjestiti „uvozom“ nevjesta iz drugih, često siromašnijih susjednih zemalja, poput Vijetnama i drugih zemalja Indokine ali i šire – iz Pakistana Ukrajine. Čak i državne novine, poput Global Timesa promoviraju putovanje na Zapad u potrazi za ženom. Novina je opisala slučaj razvedenog umjetnika iz Pekinga koji je otputovao u Ukrajinu i našao djevojku. Djevojke iz Istočne Europe, tvrdi umjetnik iz članka, ne obraćaju pažnju na vaše materijalno stanje već im je bitan dobar karakter i odnos prema obitelji. 

Do 2050. godine broj Kineza starijih od 65 godina popet će se na 329 milijuna – što je otprilike ekvivalent stanovništvu Sjedinjenih Država. Brak i natalitet postali su nacionalni imperativ, zbog čega je država pokrenula val propagande kako bi ohrabrila muškarce da odu u inozemstvo i tamo  pronađu nevjeste. Jedna infografika koju je prije par godina objavila državna novina Pekinški vjesnik prikazuje kartu sa zemljama u kojima kineski samci imaju najbolje izglede. Prema tvrdnji novina, Ukrajina je dobra opcija zbog gospodarskog pada i broja lijepih žena. Među drugim  „perspektivnim zemljama su i Južna Koreja, Japan i Rusija. No, takve su opcije rezervirane za muškarce srednjeg sloja. 

Naime, u Kini se još uvijek očekuje da mladoženja plati obitelji nevjeste miraz. S obzirom na deficit, mladenke su drastično porasle u cijeni. Kinesko istraživanje, objavljeno na stranicama Renmin Ribao, javlja The Diplomat, pokazalo je da muškarci u Pekingu u prosjeku plaćaju gotovo 30.000 dolara plus stan, u odnosu na 1,500 dolara tijekom šest do sedam godina. Šangajski mladoženje znaju platiti i po 150 tisuća dolara obiteljima svojih budućih žena.

Slabo obrazovani i materijalno nezbrinuti muškarci imaju sve manje mogućnosti ikada biti oženjeni. Prema projekcijama objavljenim u The Economistu, do 2050. godine, postotak muškaraca koji se nikada neće oženiti iznositi će 12-16% (ovaj problem je posebno akutan u Indiji). 

Cijene mladenki u ruralnim područjima također su znatno poskupjele. U Guizhou je prosječna cijena u istom razdoblju porasla sa 3.000 na 13.000 dolara. U Shaanxiju je porasla sa 4.400 na 14.700 dolara. Ti iznosi bitno nadmašuju skromne financijske mogućnosti siromašnih poljoprivrednika i njihovih obitelji. 

Zbog toga su se mnogi odlučili na usluge bračnih agencija koje dovode mladenke iz Vijetnama, Laosa i Kambodže. U jednom udaljenom selu duboko u planinama Henan živi više od 20 Vijetnamki udanih za lokalne muškarce. Brak s vijetnamskom mladenkom košta „svega“ 3.200 dolara, što je bitno jeftinije od braka s Kineskinjom.