Kako će vladati Zoran Milanović?

"Nema prave Hrvatske, postoji hrvatska republika, republika svih građana, ravnopravnih građana, republika mira, sreće, blagostanja, otvoreno i dobro društvo, republika u kojoj se poštuje drugačijega ", govorio je Milanović objašnjavajući ideju hrvatske republike, suprotstavljajući je ideji "prave Hrvatske" svoje protukandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović.

Milanović je prvi političar koji je nakon dugo vremena reafirmirao ideju republike i njezine vrijednosti, a to su ponajprije obavljanje javnih poslova u općem interesu, po čemu je republika i dobila ime (res publica = javna stvar), kao i ideja jednakosti. Na to se logično nadovezuje još jedna važna poruka: obećanje o važnosti Ustava i obećanje da će biti "ustavobranitelj", odnosno predsjednik koji će se brinuti za dosljedno poštivanje Ustava.

U svom pobjedničkom govoru u izbornoj noći Milanović se zahvalio građanima koji su ga izabrali za predsjednika "hrvatske republike, republike svih građana, Hrvata i onih koji to nisu", nazivajući Ustav društvenim ugovorom. Svoju protukandidatkinju, kao i stranku koja ju je kandidirala, HDZ, Milanović je tijekom kampanje optuživao za nepoštivanje Ustava. Ustav je po Milanoviću svojevrsni zajednički nazivnik cijelog društva, a ne, primjerice, HDZ-ovo poimanje i prakticiranje domoljublja. Distinkcija od HDZ-a Očito je da se Milanović promišljeno koristio idejom republike i ustava kako bi naglasio distinkciju između sebe i HDZ-ovih vladajućih praksi, a dugoročno afirmiranje tih pojmova i vrijednosti dovelo bi do normalizacije države i društva, što je također jedan od ključnih Milanovićevih ciljeva.

Za filozofa i analitičara Žarka Puhovskog Milanovićevo naglašavanje republike i ustava znači "institucionalizaciju političkog života i rehabilitaciju ustavnog patriotizma, nasuprot patriotskom ideologiziranju". Po njegovim riječima, Milanović želi naglasiti važnost same ideje republike, odnosno republike kao javne stvari i općeg dobra, nasuprot privatizaciji države od strane HDZ-a. 

- Milanović je u više navrata govorio kako je jedan dio HDZ-a privatizirao i pokrao Hrvatsku, dok on zastupa javnu Hrvatsku, tj. Hrvatsku kao javnu stvar. Osim toga, Milanović time želi naglasiti da je protiv autoritarnih i autokratskih tendencija. Milanović ne želi biti poglavar, nego samo prvi među jednakima. Kao predsjednik želi biti ustavobranitelj, prvi građanin Hrvatske, ne poglavar. Dok Milanović zagovara institucije, HDZ ne želi institucije nego patriotsko ideologiziranje. HDZ ne želi javnu stvar nego privatizaciju države, jer ta stranka sebe poistovjećuje s Hrvatskom. Osim toga, Milanović time želi naglasiti da je HDZ uvijek imao bonapartističke, autokratske tendencije, a on je protiv toga - objašnjava Puhovski za Večernji list.

Kada je pak riječ o tradiciji republikanizma u Hrvatskoj, Puhovski objašnjava da je Hrvatska u povijesti imala samo jednu snažnu ideju republikanizma, Radićevu, iako je i Radić u određenim trenucima iz taktičkih razloga odustajao. Radić je zagovarao ideju republike, i to seljačke, neutralne i nenaoružane republike, nasuprot monarhiji. I Supilo je imao implicitnu ideju republike, ali je shvatio da mu je jedini saveznik srpski dvor, pa je od toga odustao. I Starčević je, podsjeća Puhovski, također zagovarao liberalni koncept zajednice, koji je kao program bio moguć samo pod republikom.

Iako se i Tuđman pozivao na Radićev republikanizam, za njega bi bilo pogrešno reći da je bio republikanac. Tuđmanova Hrvatska formalno je bila republika:

"Tuđman je sebe ipak doživljavao kao inačicu srednjovjekovnih vladara. On je uveo funkciju čuvara državnog pečata, koja u britanskoj monarhiji ne postoji nekoliko stotina godina. On je oko sebe stvarao dvor, sina je postavio za šefa obavještajne službe, jer je u vladarskoj tradiciji jedino najstariji sin vladaru mogao prenijeti neugodnu vijest, a da ne bude pogubljen. Tuđman je funkcionirao autokratski. Njemu nije bio bitan republikanizam, nego država, i to kao institucija moći". Povjesničar Hrvoje Klasić naglašava kako je republika uređenje u kojem on želi živjeti:

"U svakoj republici, koja je prava republika, osjećam se dobro, bilo da je ona hrvatska, finska ili španjolska, dok se u brojnim drugim sustavima koji nisu republikanski, pa i u hrvatskom, ne osjećam dobro. Nadam se da je Milanović bio na tom tragu i da je mislio na republiku u kojoj svi imaju jednaka prava i mogućnosti, koja je demokratska i parlamentarna, u kojoj autoriteti i kultovi ličnosti nisu uzori, i u kojoj se svi osjećaju ravnopravno bez obzira na svjetonazor, naciju i vjeru".

Naš sugovornik pozdravlja i Milanovićevo isticanje Ustava kao temeljnog akta, naglašavajući da zakoni moraju jednako vrijediti za obične ljude i za ministre u vladi. Republikanstvo je, naglašava Klasić, jedna od važnih odrednica hrvatske političke povijesti. Po njegovim riječima, republikanstvo kojem je Hrvatska težila u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji, a zatim i republikanstvo koje je ostvareno u ograničenom obliku i u socijalističkoj Jugoslaviji, a onda podignuto na državotvornu razinu početkom devedesetih, jedan je od strateških političkih ciljeva od 19. stoljeća naovamo. I Klasić i Puhovski smatraju kako je dobro da je netko u kampanji reafirmirao ideju republike, ali Puhovski dodaje kako je "pitanje koliko je Milanović mislio ozbiljno". Možda se radilo o predizbornoj taktici i pokušaju da se napravi razlika između njega i njegove protukandidatkinje, što je u kampanji legitimno. U narednim mjesecima pokazat će se koliko Milanović ozbiljno shvaća to o čemu je govorio. Ako je doista mislio ozbiljno, onda ćemo, kako napominje Puhovski, uskoro svjedočiti redukciji dvorske atmosfere na Pantovčaku, izbjegavanju tajnih sadržaja i inzistiranju na vladavini prava.