SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
RESURSI I STVARNOST
 
Jedna pozitivna turistička priča
Autor/izvor: Dubravko Prskalo, dubravko.prskalo@cseba.eu
Datum objave: 04.01.2015. - 12:15:00
Zadnja izmjena: 04.01.2015. - 15:03:40
KOLUMNA - Ovih sam se dana , za razliku od “siromašne” hrvatske populacije koja se oboružana gotovim jelima i aranžmanima na rate uputila na europska skijališta, uputio prema hrvatskom jugu, i to “starom ličkom” cestom kojom se jednostavno volim voziti.

Osim što svaki put kad prolazim ovdje pomislim kako je područje od Koranskog mosta kod Karlovca pa do Hrvaca kod Sinja kojim prolazi ova cesta nesuđen teritorij jedne tzv. države, pomislim i kako je prava tragedija u laganoj vožnji promatrati i ruralni i urbani okoliš u koji kao da si upao vremeplovom i došao na početak 80-ih prošlog stoljeća, minus razrušeni objekti.

No ovo je zajednički nazivnik i za mnoga područja koja nisu bila zahvaćena ratnim vihorom, i  za nekoga tko dolazi iz Zagreba predstavlja direktan uvid u “pravu”  odnosno osiromašenu Hrvatsku. Kako god, svaki put veselim se putovanju prema jugu zbog dobre domaće hrane kod Mirjane u Rastokama, prolasku kroz biser Plitvica, nezaboravnog pogleda sa tvrđave u Kninu te zbog gotovo nadnaravnih krajolika Velebita, Dinare i Svilaje koji kao da su stvoreni za snimanje filma Gospodar Prstenova. Bivajući na ovim mjestima uvijek se zapitam što bi u smislu efikasnosti korištenja resursa imali reći znalci turističke, ali i ekonomske misli iz primjerice Japana, Nizozemske ili Italije i sjetim se grupe Nizozemaca koju sam jednom sreo kod Korenice i koji su mi rekli kako “su krenuli na more prije tri dana, ali ovdje je tako zeleno i lijepo da nam se ne da nigdje dalje ići”. Ili kako ovaj krajolik povezati sa činjenicom kako je Hrvatska gotovo jedini uvoznik mlijeka u Europi.

I s tako pomiješanim osjećajima veselja i žala zbog činjenice kako je postojanje ovih ljepota čini se u nekoj meni nepoznatoj dijalektici s prokletstvom postojanja ovdašnjih negativno selektiranih političkih elita kojima je “efikasnost” nepoznat pojam a “korištenje” vrlo im poznat samo kad je u pitanju osobni interes, stigoh u Podstranu kod Splita, raj na Zemlji. Kako učestalo putujem, bilo iz poslovnih ili privatnih razloga, do prije koji dan sam držao kako sam u pogledu (ne)kvalitete turističke i ugostiteljske ponude sve vidio, no dojmovi koje sam stekao u hotelu “Split” u Podstrani, u vlasništvu obitelji Tomić, učvrstili su me u uvjerenju kako hrvatska turistička usluga, koju smo svi po principu “susjedova trava zelenija” i “samo sunce i more”, skloni opisivati nerazvijenim, ima itekako mnogo za ponuditi.

Dodatno sam učvršćen u uvjerenju kako su obiteljski hoteli kojih je u Hrvatskoj oko 350 i primjerice u regiji Split - Dalmacija predstavljaju 19% smještajnih kapaciteta, a u nekim županijama i manje od 10%, pravac turizma koji je potrebno razvijati nauštrb soc-realističkih mastodonata koji u 3-4 mjeseca zaposlenosti uz apartmane u privatnom vlasništvu i diktiraju pojavnost onoga što zovemo “masovni turizam”. Obiteljski hoteli kao što je hotel “Split” nude sve moderne hotelske sadržaje u prirodnom okolišu koji opija čula, a sve prema riječima domaćina u prosječnoj godišnjoj popunjenosti od 75%.

Nadalje, uz angažiranost cijele obitelji gost doživljava personaliziranu uslugu i ugađanje u vrhunski uređenom interijeru i eksterijeru, a dodatno zadovoljstvo pruža i činjenica kako je hotel “Split” i nositelj naziva “zeleni” hotel jer se primjerice priprema tople vode odvija putem solarne energije a tehnološke vode dobivaju iz rezervoara prikupljene kišnice. Hrana kontroliranog podrijetla iz domaćeg uzgoja i još mnogo afirmativnih činjenica, a sve po cijeni na razini standardne hotelske ponude u tom kraju rječito govore u prilog razvoja ove vrste turizma u Hrvata. No, kako to već u nas biva, izglednije je kako će ovakvi projekti i inače niske profitabilnosti koji traže strpljiv i danonoćan rad cijele obitelji, umjesto podrške lokalne zajednice i zakonodavca biti iscrpljivani putem zakonske prenormiranosti, neprepoznavanja specifičnosti djelatnosti od strane institucija, stotinjak fiskalnih i parafiskalnih nameta te netransparentnim poslovnim okružjem.

Uzgred, obiteljski hoteli u Italiji i Francuskoj predstavljaju cca 80% ponude turističkog smještaja, uz nedvojbenu podršku lokalne zajednice koja u zadovoljstvu turista vidi i jamstvo svoje samoodrživosti. Na povratku kući promatram isti krajolik kojim sam nekoliko dana ranije i došao i sjetim se naivnog dječačkog optimizma s početka 90-ih sadržanog u koncepciji “Hrvatske - male Švicarske” te kako smo bili spremni nekoliko godina raditi “na minimalcu”, a “ turiste će na 1000 km obale hraniti slavonski seljak”. Onovremeni je Mida sve što je takao pretvorio u zlato a naši vlastodršci zlato pretvaraju u ništa.

Zato nije čudno što mi na spomen ekonomske situacije u Hrvatskoj na pamet padne poslovica iz sinjskog kraja “Kakva korist od kravice kada nema upravice”.

 

Resursi – opći naziv za prirodne i proizvedene stvari, kao i ljudsko znanje i sposobnosti kojima se može koristiti kao sredstvima za zadovoljavanje potreba neposredno u potrošnji ili posredno u proizvodnji, odnosno sva sredstva koja se mogu privesti korisnoj svrsi - Ekonomski leksikon

Efikasnost korištenja, a ne prisutnost resursa glavni je kriterij koji pokazuje domete razvojne politike - Rječnik turizma