I u Zagrebu primjetno zagađenje zraka

Što se događa sa zrakom u Zagrebu? Smijemo li puštati djecu van i kakve bi mogle biti posljedice, pitaju se Zagrepčani. Razlog su, objašnjavaju nam stručnjaci, povećana koncentracija lebdećih čestica PM10, zbog koje je kvaliteta zraka loša ili vrlo loša, no već u srijedu ta je koncentracija počela opadati: u popodnevnim satima MUP je ukazao da je trenutno onečišćenje počelo opadati.

Te se čestice najčešće stvaraju tijekom zimskih mjeseci zbog većeg broja ložišta - kućnih i industrijskih - na kruta goriva. U kombinaciji s maglom i izostankom vjetra, odnosno vremenskim prilikama kakve u Zagrebu traju već nekoliko dana, stvaraju se visoke koncentracije koje pak dugotrajnijim kontinuiranim udisanjem mogu dovesti do problema s dišnim putevima. Posebno su osjetljivi, primjerice, astmatičari, a nikome se ne preporučuje da boravi vani dulje od sat-dva na dan, piše Jutarnji list.

No, upozoravaju stručnjaci, Zagrepčani moraju znati da je kvaliteta zraka u gradu zapravo niska: od dvije moguće kategorije, zrak u Zagrebu spada u onu drugu, koja označava onečišćeni zrak.

U Informacijskom sustavu zaštite zraka (ISZZ), u prvih 15 dana 2020. zabilježene su visoke vrijednosti satnih koncentracija lebdećih čestica PM10 zbog čega je na određenim mjernim postajama, osobito na mjernoj postaji Zagreb-3 u Novom Zagrebu, evidentirano prekoračenje propisane 24-satne granične vrijednosti od 50 µg/m3, te je indeks kvalitete zraka bio loš ili vrlo loš.

- Lebdeće čestice PM10 su kombinacija krutih i tekućih tvari koje u zraku lebde, mikroskopski su sitne i ne mogu se vidjeti golim okom. Te čestice su različitih veličina. Ono što sakupljamo u kontinuiranom monitoringu su čestice PM10 i PM2,5, a radi se o česticama promjera manjeg od 10 i 2,5 mikrometara. One su se najviše pokazale povezane sa zdravstvenim učincima. Čestice promjera manjeg od 10 mikrometara ulaze i zadržavaju se u gornjim dišnim putevima, a čestice manje od 2,5 mikrometara dospijevaju dublje u pluća, a one koje su još sitnije, nanočestice, mogu kroz alveole dospjeti u krvotok i prouzročiti štetne zdravstvene učinke - objašnjava Gordana Pehnec, predstojnica Jedinice za higijenu okoline na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Izvori lebdećih čestica PM10, tvrdi Pehnec, su mnogobrojni.

- To su u prvom redu promet, razna ložišta na kruta goriva, i ona kućna, veća, poput toplana i industrija. Izvor su i razni građevinski radovi i razni tehnološki procesi u kojima nastaje prašina, tada u određenoj mjeri nastaju i te sitnije čestice - pojašnjava.

Upravo zbog kaže i kako su zimi koncentracije lebdećih čestica PM10 veće zbog doprinosa tijekom sezone grijanja i raznih ložišta.

- Slična situacija kao u Dugavama je i na drugim lokacijama u Zagrebu i u Hrvatskoj, jedino s nekih mjernih postaja podaci ne idu online, nego se uzroci fizički prikupljaju i rade se kemijske analize sastava čestice te se rezultati šalju na mjesečnoj bazi. Ako gledate godišnje izvještaje, na svim mjernim postajama u Zagrebu vrijednosti lebdećih čestica PM10 najviše su u dvanaestom, prvom i drugom mjesecu. Kada će se koncentracije u zraku smanjiti – to ovisi o meteorološkim uvjetima: kiša i snijeg "isperu" atmosferu. Povišenoj koncentraciji svakako pridonosi i ova nepovoljna meteorološka situacija s maglom i slabom izmjenom zraka u gradu - ističe.

Kaže i kako se u izvještajima o kvaliteti zraka vidi da Zagreb ima kvalitetu zraka druge kategorije te objašnjava što to znači.

- Zakonom o zaštiti zraka su propisane dvije kategorije kvalitete zraka. Prva kategorija je čisti zrak, a druga onečišćeni zrak. S obzirom na čestice PM10, da bi se imao zrak prve kategorije, trebalo bi smanjiti broj dana kada dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti - tumači Pehnec. Marko Marić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar" na pitanje na kakav bi način povećana koncentracija PM10 čestica utjecala na zdravlje građana Zagreba, pogotovo ugroženih skupina, Marić odgovara da su one problematične jer mogu uz sebe vezati ostale opasne čestice, poput metala, koje građani zatim udišu te se preporučuje da se takvom zraku osobe ne izlažu dulje od sat-dv dnevno.

- Najugroženija skupina zbog povećane koncentracije lebdećih čestica PM10 su djeca i osobe starije životne dobi s kroničnim bolestima dišnog sustava, poput astme i bronhitisa - objašnjava Marić.

A koliko dugo bi osoba trebala biti izložena povećanoj koncentraciji PM10 čestica da bi zadobila trajne zdravstvene posljedice? Marić objašnjava da bi osoba trebala biti stalno izložena takvim uvjetima na dulji period, ali pritom nije moguće jasno definirati koliki je taj period.