SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KINA-HRVATSKA
 
Hrvatska iz kineske perspektive: Nogomet, televizija i malo povijesti
Autor/izvor: Matej Balen
Datum objave: 07.04.2019. - 11:02:05
KOLUMNA - Ako danas pitate prosječnog Kineza po čemu mu je poznata Hrvatska najvjerojatniji odgovor bit će – nogomet! 

Povijesni uspjeh na SP-u u Rusiji izazvao je divljenje Kineza. U svakoj prigodi Kinezi će vam dati do znanja kako su fascinirani hrvatskom nogometnom reprezentacijom. U idućoj rečenici možda će vas zamoliti da im nabavite dres Luke Modrića ili potpisanu fotografiju Zlatka Dalića.Starija generacija Kineza Hrvatsku pamti prije svega po dvije povijesne ličnosti – Marcu Polu i Josipu Brozu Titu. 

U ratnim vremenima ranih 90-tih godina, Kina je s nostalgijom i razočaranjem gledala na raspad Jugoslavije. Jugoslavija je bila jedna od zemalja s kojom su imali najbliže odnose u Europi, a osim političko-društvenih sličnosti, važnija im je bila činjenica kako je dugi niz godina federativno uređena Jugoslavija u jednu državu uspješno okupljala različite narodnosti. To je bilo nešto s čime se Kina mogla poistovjetiti, s obzirom na brojne manjinske narode okupljene unutar Kine, a čak i većinski Han narod često se govorom i kulturološkim navikama razlikovao od provincije do provincije. Kroz više tisućljetnu povijest, Kina se nekoliko puta "okupljala" pa "raspadala", pri čemu je objedinjena i velika država simbolizirala snažnu državu i jako vodstvo. Raspad bivše Jugoslavije u, za Kinu, šest gotovo beznačajno malenih država, kao i drugačije političko uređenje, označio je potrebu za redefiniranje bilateralnih odnosa sa svakom pojedinom državom.

Kinezi su po prvi puta postali "svjesni" postojanja Hrvatske tijekom završnice Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine. Ti rani sportski uspjesi dugo su nas obilježavali, a obični puk gotovo ništa nije znao o Hrvatskoj osim da imaju odlične nogometaše.   Godine 2008. Kina slavi trideset godina otvaranja prema svijetu, a nekoliko visokih delegata dolazi u Hrvatsku pozivajući na pojačavanje ekonomske i bilateralne suradnje te najavljujući posjet Predsjednika Hu Jintao-a slijedeće godine. Kina u to vrijeme traži nove modele rasta gospodarstva te pojačanu suradnju s europskim državama. Hrvatska, zbog svoje geografske lokacije i Jadranskog mora dobiva prednost pred susjednim državama za uspostavu prisnije suradnje s Kinom, ponajviše u kontekstu razvoja transportne infrastrukture preko koje bi i Kina dugoročno profitirala. Ali priliku ne prepoznajemo.

U jednom kasnijem intervjuu, bivši predsjednik Mesić čak je potvrdio kako tadašnji premijer Sanader dan prije dolaska kineskog predsjednika nije niti imao namjeru susresti se sa njim zbog obveza vezanih za održavanje lokalnog političkog skupa u Zadru. Nakon zamolbe kineskog veleposlanika u Zagrebu, veći incident je ipak izbjegnut. 

Srbija i Grčka surađivale su s Kinom mnogo konkretnije, a do formiranja inicijative "Kina plus 16" snažna podrška stiže i iz Češke i Mađarske. Kina ulazi u Luku Pirej, te uspješno dogovara sve više infrastrukturnih projekata sa Srbijom.

Na prva dva Summita "16 plus 1" premijer Milanović dolazi tek simbolično, bez konkretne pripreme. Onaj treći u Beogradu nerazumno propušta zbog tenzija sa Srbijom, a četvrti u Suzhou zbog izborne kampanje. Ne treba previše pisati koliku je to štetu nanijelo hrvatsko-kineskim odnosima. Kontinuitet redovnih susreta na najvišem nivou s premijerom Li Keqiangom dobivamo tek dolaskom premijera Plenkovića na čelo Vlade. Kontakti su u posljednje tri godine intenzivniji i kvalitetniji, a odnosi otvoreniji i bez pretjeranog osvrtanja na to što o tome misle u Bruxellesu ili Berlinu.

Sve ovo izuzetno utječe na percepciju Kine o Hrvatskoj, s obzirom da politika vlada svim ključnim aktivnostima i interesima društva u Kini. Bez obzira na sve turističke uspjehe i snažnom rastu dolazaka kineskih turista, Hrvatska i dalje čeka na prvi direktni let s Kinom. Hrvatska je prema broju dolazaka turista iz Kine apsolutno prva u svijetu, među zemljama koje nemaju direktni let. Prije nas direktne letove uspostavljaju zemlje koje vode prisniju bilateralnu politiku s Kinom. 

Niti naša trenutna situacija s režimom viza nam ne ide na ruku: nismo u Schengenu, a jednokratno dobivena viza za Hrvatsku nije dovoljno atraktivna za Kineze jer s njom ne mogu putovati drugim zemljama. Kinezi Hrvatsku i dalje teško gledaju van konteksta našeg susjedstva i regije u kojoj se nalazimo. Bilo putovanja preko agencije ili individualno, posjet Hrvatskoj im je najčešće planiran kao sastavni dio putovanja “Centralnom Europom“ ili “Balkanom“ – četiri zemlje u osam dana, šest zemalja u 1desetdana, 11 zemalja u 20 dana… 

Od toga ne treba bježati. Upravo suprotno, Hrvatsku treba promovirati kao turistički najvažniju zemlju ove regije jer ona to i jest. Hrvatskoj je počela rasti popularnost u Kini prije pet godina i to pojačanim brojem odlazaka kineskih turista prema jugoistoku Europe. Ubrzano su se počele pojavljivati slike Plitvičkih jezera i slapova Krke na društvenim mrežama.

Zbog popularne serije Game of Thrones sve veći broj Kineza krenuo je i prema Dubrovniku. A kulminacija je ponovno došla upravo tamo gdje je sve i počelo – nogometom. Svjetskim prvenstvom u Rusiji. Šukera je zamijenio Modrić, Bobana Rakitić, a i uloga „crnog konja“ turnira dodatno nam je podizala popularnost.

Starije generacije polako zaboravljaju vezu s Jugoslavijom, a mlađima je Hrvatska atraktivna zemlja iz TV serije, i još jedanput -  zemlja uspješnih sportaša. Oni Kinezi koji su je posjetili, smatraju je vrlo opuštenom, prirodnom i autentičnom. Prepuna kafića, ljudi bez puno briga, mnogo sunca, predivno more.   Naš način života privlačan je kineskoj mlađoj generaciji i ne bismo se trebali čuditi što bi mnogi Kinezi vrlo rado došli i živjeti u Hrvatsku. Dobrodošli!