Nove restrikcije u proračunu očekivano su došle na menü Vlade, i one su danas uspješno predstavljene po sunčanom i vrlo hladnom vremenu. Kad je teren sklizak oprezno se opipava svaki idući korak Vlade. Linić je zažmirio i skočio na sigurnu udaljenost. Naime, poreznik bez milosti odlučio je uz rezove u proračunu uvesti i rezove u kalendaru.

Za četiri mjeseca, kad su već mnogi utefterili odlazak na vikendice i posjete obiteljima, možda su neki uplatili i putovanja, Linić je odlučio izbrisati iz kalendara tri neradna dana. Na svakom tom danu Hrvatska bi zaradila 1,1 milijardu kuna. Dodajmo još tu i dane koji se spajaju, zbrojimo to s onih 4,5 milijardi kuna uštede i dobit ćemo računicu od gotovo 10 milijardi kuna koje bi dobro došle mudrom Liniću, a i fino bi se vidjelo kod MMF-a i Svjetske banke.

Linić bi tako bio među prvima koji je u proračun uveo i rezanje dana u kalendaru. Strateški se odlučivši na brisanje državnih praznika koji se tiču vjere, uvjerenja, te nacionalnog ponosa, ravnopravno je zakinuo i desnu i lijevu stranu koja se zalagala za te blagdane. No, što je s onom većinom građana koji te dane vide tek kao prigodu da se ubere koji dan sunčanja i kupanja. Ukoliko nam rejting ''zapliva'' u proljeće, lako bi se mogla dogoditi ''kalendarska restrikcija''. Budimo iskreni, ukoliko netko i nije pogođen recesijom, dat će sve da zadrži posao koji mu ide, pa i usred lipanjskih vrućina.

Većina privatnika spajala je dane iz jednostavnog razloga što su državne firme u velikoj većini odlazile na duge blagdane usporavajući birokraciju i administraciju koja je u našoj zemlji i više nego neophodna da se pokrene ili održi biznis. E, tu prazničku trombozu od nekih osam dana odlučio je financijski kirurg zauvijek otkloniti, pa makar mu karnevalski lik zapalili nasred riječkog Korza.

Mene više plaši što će se dogoditi ukoliko ne dođe do drastičnih promjena u javnom sektoru? Ukoliko mjere štednje ne poluče nikakve rezultate jer se još uvijek mnogi previše goste na državnim jaslama, a ekonomija nam je na respiratoru, hoće li lija pribjeći ukidanju i nedjelja kao slobodnih dana? Recimo, vjernici bi imali pravo na dva sata slobodnog da odu na nedjeljnu misu, antifašisti dva sata da obiđu spomenike i polože cvijeće, a pušačima se ne bi tolerirao odlazak na čik-pauze jer bi to vrijeme naknadno morali nadoknaditi, a štopao bi im valjda sam Linić.

Ima li Hrvatska te odlučnosti da se odrekne neradnih dana? Eno, zbog kijameta je Kerum proglasio snježne dane u Splitu. Poznavajući njegovu logiku, mogao bi se oglušiti o Li(j)nićeve odredbe, te iz nekog samo njemu poznatog razloga odlučit se proglasit neradne dane na Tijelovo i Dan državnosti. Recimo da proglasi neradni dan jer se pojačao salinitet mora. Eno belaja odmah. Linić bi barem pola milijarde izgubio na Kerumovoj tvrdoglavosti. Nije dobro.

Dok je Jaca uspjela uštedjeti koju kunu na spajalicama, eto što radi Kukuriku koalicija, štedi na danima. Možda do kraja godine uspijemo uštedjeti taman toliko da 2. siječnja proglasimo neradnim danom. Sad, tu je strah da ćemo spajati dane sa 6. siječnja. Istinabog, bilo bi to odlično jer bi većina Hrvata napokon odmorila jetre koje nadobudno tretira masnom hranom i alkoholom još od Badnjaka. Ma, ne bi mi gosp. Liniću spajali blagdane. Dajemo Vam časnu pionirsku riječ da ćemo već 3. siječnja marljivo učiti i raditi.

Kako bi tek građani reagirali da imaju za premijera onog iz Švedske, Fredrika Reinfeldta? Taj je izjavio da bi Šveđani ukoliko žele očuvati ovakav standard trebali raditi do 75. godine. S 55 bi navodno trebali ići na prekvalifikaciju ili na fakultet. Već vidim ''oduševljenje'' u našeg puka kad bi im tako nešto priopćio Linić kao izglednu mogućnost za rješavanje recesijskih problema. Mladi bi izašli na ulice kličući mu i bacajući mu cvijeće pred noge. Zaposlili bi se negdje u šezdesetoj kad im izvade i posljednji zub iz vilice. Starac od 75 na Pampersice odijeva odijelo i oko vrata stavlja tablu s imenom i prezimenom, ako se izgubi da ga znaju vratiti.

Kerum potpuno sijed otvara makinu na vodikov pogon. Zamamna voditeljica od kojih osamdesetak godina tura mu laserski mikrofon pod nos. Pleše mu ona nišanska točkica po dubokoj bori. Sva nadobudna mu kroz gebis frflja da joj je on posljednji intervju u karijeri. Kerum ju pogleda i samo lakonski odgovori:

''Men' ti je to moja lipot'ce sve smišno! A valjda ćeš doživit prvu mirov'nu!''

Prebaci vrećicu od katetera na krilo i zalupi vratima.

''Majketi, šta je lipo radit' do 75.!'' – čulo se kroz tutnjavu automobila.

Novinarka je naredila da isključe kameru, uzela hodalicu i krenula put studija. Za montažnim pultom snom pravednika hrkao je mladić od kojih sedamdesetak godina.

''E, da ti je tu Linić, letio bi ti meni k'o praznici iz kalendara!'' – izdere se na njega.

''Ti bi i da su ti i nedjelje neradne! E, ne može! Manje imaš, više radiš, samo tako možemo se izvući iz ove recesije koja nas pritišće već dvadeset ljeta!''

Lijepa budućnost. Da bih riječ rekao.