«Za sada bez dobrog naslova», na svojevrstan način «kontroverzan» je film Srđana Karanovića, o ljubavi Srbina i Albanke na Kosovu u jeku rasplamsavanja nacionalističkih nemira, zbog kojega je Srđan Karanović napustio ondašnju Jugoslaviju.
ZA SADA BEZ DOBROG NASLOVA
Jugoslavija 1988.
Beograd film/Centar film/DiMedia/VTI
Drama, 89 minuta
Režija: Srđan Karanović
Scenarij: Srđan Karanović
Glazba: Zoran Simjanović
Uloge: Meto Jovanovski, Mira Furlan, Boro Begović, Vlastimir Stojiljković, Mira Banjac, Čedomir Orobabić, Sonja Jačevska, Eva Ras
Premda se ovaj film, na prvi pogled, može činiti zabavnim i smiješnim današnjim intelektualcima, i gledateljima iz zabave iz bivše Jugoslavije, nacionalizam koji je bio u porastu i kulminirao 90-ih godina prošloga stoljeća, bio je narastao do razine na kojoj ovakva vrsta samokritičnosti i ironije nije bila baš dobrodošla.
U gradu na Kosovu, na brutalan način prekinuta je ljubav Albanke i Srbina. Redatelj iz glavnoga grada (Meto Jovanovski), odlazi s video kamerom snimiti sudionike događaja, rad istražitelja, obitelji zaljubljenih. Priča teče preplitanjem više razina: službene televizijske snimke, privatni video-zapisi redatelja, njegov pokušaj da od materijala napravi igrani film, ali svi sudionici imaju svoj stav o ovom događaju, svatko ima svoje viđenje i daje svoj savjet za najbolje rješenje...
«Za sada bez dobrog naslova» film je Srđana Karanovića, jednog od najnagrađivanijih jugoslavenskih scenarista i redatelja 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća, koji je bio praški student (u njegovoj generaciji, između ostalih, bili su Emir Kusturica, Goran Paskaljević i Goran Marković, svi međunarodno priznati). On je uvijek bio poznat kao napredni intelektualac, koji je svoje realistične priče prožimao nemilosrdnom, surovom ironijom.
Ovaj film nadahnut je pričom o istinitim događajima tijekom porasta nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji, u kasnim 80-im godinama prošloga stoljeća, pričom o mogućoj romansi Srbina i Albanke, čiji narodi su bili u sukobu. Usprkos dobroj volji i naivnosti, lavina šovinistički potaknutih emocija izbila je na površinu i prouzročila vrlo mračne, tragične i komične događaje. U središtu toga kaosa lik je filmskog redatelja, koji pokušava snimiti film o svemu što se zbilo, a to još više produbljuje postojeći kaos.
«Za sada bez dobrog naslova», dobitnik je «Srebrne arene» za režiju – Srđan Karanović na Filmskom festivalu u Puli, dok je na Filmskom festivalu u Istambulu osvojio Grand Prix, nagradu «Zlatni tulipan». Premda se ovaj film, na prvi pogled, može činiti zabavnim i smiješnim današnjim intelektualcima, i zabavnim gledateljima bivše Jugoslavije, nacionalizam koji je bio u porastu i kulminirao 90-ih godina prošloga stoljeća, bio je narastao do razine na kojoj ovakva vrsta samokritičnosti i ironije nije bila baš dobrodošla.
Stoga je film dobio kontroverzne ocjene i prouzročio je stanku u karijeri ovog talentiranog redatelja. Srđan Karanović bio je prisiljen otići u SAD i vratio se nakon završetka konflikta. Prvi film poslije povratka bio mu je, također kontroverzan, «Virdžina», snimljen 1991. godine, s kojim je, isto tako, imao problema (primjerice, «Virdžina» uopće nikada nije bila u kino-distribuciji u Hrvatskoj, premda je financiran i hrvatskim novcem, već se pojavio na DVD-u, u izdanju zagrebačkog VTI-ja).
«Za sada bez dobrog naslova» «snažan» je jugoslavenski film, sjajna satira ondašnje birokracije, koji vrijedi pogledati. DVD je u Hrvatskoj «dohvatljiv» u maloprodajnoj mreži u distribuciji VTI-ja.
