ZAGREB - Ovim spektaklom redatelja Aureliena Borya, inače zagrebačkoj publici poznatog još od Eurokaza 2004 i predstave „Plan B“, otvoren je ovogodišnji Eurokaz.
Spektakl je ovo koji slavi moć ljudske kreacije i inventivnosti; od naoko jednostavnih stvari, uz talent i maštu, umjetnik uspjeva stvoriti začudne, nesvakidašnje efekte.
Predstava „Sedam dasaka varke“ je spoj akrobatike i cirkuske majstorije i teatarske umjetnosti s naglaskom na vizualno. Bory je inače studirao fiziku, bavio se i žongliranjem te akustikom, a završio je i filmsku akademiju. Sva ta svoja znanja i zanimacije više nego uspješno uspjeva objediniti u svojim predstavama.
U ovom spektaklu nastupa 14 kineskih akrobata i glumaca, a kao polazište Bory koristi staru kinesku igru-mozgalicu – tangram (ili u prijevodu upravo: sedam lukavih dasaka ili ploča). Sastoji se od pet raznostraničnih trokuta,, jednog kvadrata i paralelograma, koji kad se postave u određeni položaj tvore veliki kvadrat.
Glumci se neprekidno kreću, i kroz svoju priču, kroz akciju i kontemplaciju, pomičući ploče stvaraju sve različitije i sve začudnije forme. Oni kao da neprekidno traže neka mjesta za sebe, metaforički – bore se sa silama prirode, ali i sa svakodnevnim problemima modernog društva.
| |
|
|
| |
SEDAM DASAKA VJEŠTINE
Charlie Chaplin i njegova Moderna vremena jednostavno se nameću kao usporedba predstavi Sedam dasaka varke (Les sept planches de la ruse ili možda Sedam dasaka vještine, Seven Boards of Skill, kako je prevedeno na engleski).
Aurelien Bory kao jedan od svojih uzora navodi i nijemi film. Prijepodne na dan otvaranja Eurokaza, novinari su imali priliku porazgovarati s Boryjem koji kaže da nije uzeo kineske izvođače zato što su oni Kinezi, već zato što je htio raditi upravo s tim ljudima. Nije htio stvoriti nešto kinesko ili francusko, već nešto općeljudsko, ali i univerzalno, u izvornom značenju te riječi.
Kineski artisti, većinom stariji od 45 godina, uopće ne govore engleski, pa se s njima sporazumijevao uz pomoć prevoditelja, no kaže da zapravo komunikacijske barijere nije bilo, jer su se i on i oni sjajno sporazumijevalni na neverbalnoj razini, pokretom, koji je i osnova ove predstave.
|
|
| |
|
|
Katkad nam se učini da je čovjek tek mali kotačić, ili da se možda bori s vjetrenjačama; pa da je usamljen u svojoj borbi za egzistenciju. Možemo ga zamisliti suočenog s visokom planinom, kako se pokušava izvući iz neke provalije ili procjepa. Ali i kao onoga koji planinu nadvladava.
No isto tako, sve možemo promatrati i kao klaustrofobiju čovjeka današnjice okruženog neboderima, koji se bori za svoj uspjeh i svoje mjesto pod suncem, koji korača ulicama – mravinjacima otuđenih ljudi, i zamiče za zidovima, tražeći utočište.
Kretanje je neprekinuto, a borba s kratkim predasima, upravo onako kako i jest u životu.
Produkcija: Scenes de la terre – Cie 111 (Francuska)
Zanimljiva je poveznica apstraktnosti i matematičkih zakonitosti u slaganju „lukavih ploča“ sa nekim životnim pravilnostima. U trenutku kad smo gotovo sigurni da će se sav red narušiti, nekako sve opet uspjeva sjesti na svoje mjesto i ravnoteža (nakratko) biva potpuna. I nakon svih uznemiravajućih slika i misli, ova spoznaja umiruje.
Spektakl je ovo koji slavi moć ljudske kreacije i inventivnosti; od naoko jednostavnih stvari, uz talent i maštu, umjetnik uspjeva stvoriti začudne, nesvakidašnje efekte.
Za razliku od predstava koje slijede na ovogodišnjem Eurokazu i koje za temu imaju – smrt, ovaj uvodni spektakl je bitno drugačijeg predznaka. Simbolizira čovjekovu borbu, uspone i padove, potičući kontemplaciju o istom, no vrlo je razigran pa i duhovit mjestimice. Ne ostavlja dojam težine ili okus gorčine, gledatelji su oduševljeni nakon predstave, izišli van opušteni i neopterećeni. Iako vrlo svjesni da im opet neka prepreka vreba iza nekog ugla.
EUROKAZ >>> EUROKAZ >>> EUROKAZ >>> EUROKAZ
Aurelien Bory u Zagrebu
