SEEbiz.eu

Tako ovom našem problemu koji se zove stara unutarnja i nova vanjska gospodarska kriza rješenja počivaju kao i obično u onom najširem sloju demokratske piramide, a javljaju se u formi stezanja remena, sprečavanja božićne rastrošnosti, zamrzavanja plaća itd. Naš demokratski sistem probleme s tog baznog dijela, kada odvaže sve mogućnosti na vrhu redovito vraća natrag istom tom demosu.

Ma nikada nismo ni očekivali čuda, međutim kada smo mislili na strategiju o dugoročnom planu razvoja, nismo računali da će kao permanentni fokus pažnje i zalaganja Vlade biti isključivo strategija dugoročnog  plana očuvanja pozicija vlasti.

Pa dok neke druge vlade nude konkretna rješenja svojih kriza, npr. snižavanje PDV-a, pakete stimulacija, čak značajna probijanje proračunskog deficita, ovisno o stručnim procjenama i mogućnostima, opet je jasno koja je količina truda i stručnosti uložena u nešto što bi trebali biti domaći pokušaji suzbijanja krize (ključne riječi: remen, stezanje, zamrzavanje). Premijer Sanader, ipak, okuplja ekonomsko vijeće, „nezavisni“ stručni tim.

Popustljivo ćemo reći bolje ikad nego nikad.

Međutim, mnogo vjerojatnije je ovo nikad nego ikad. S kojim ciljem je okupljeno vijeće? Zašto baš sada kada su rješenja dozivala svoje stručnjake već mjesecima? Sindikati ne odustaju od svojih zahtjeva, Vlada ne popušta tim zahtjevima. Vlada im može otkazati sporazum, ali u tom slučaju riskira socijalne nemire i štrajkove. Vilim Ribić, zamjenik predsjednika Matice hrvatskih sindikata, bez ustezanja najavljuje takvu mogućnost ako dođe do otkazivanja sporazuma. Vlada nije u mogućnosti ni ignorirati ga, kako je jednom Račanova vlada ignorirala, što su sindikati iskoristili i sudskim se putem izborili za povišice. Dakle, pred hrpom akumuliranih problema, kada smo već pomislili kako ne postoji mogućnost da ih ignorira ili zaobiđe, Sanader oblikuje rješenje ali naravno opet u formi manipulativne igre prebacivanja odgovornosti.

Novoformirano savjetodavno tijelo ekonomskih stručnjaka nakon svoje prve konstituirajuće sjednice izlazi s ovakvim zaključcima. Oko fiskalne politike za 2009. nema nikakve dileme: 

„Državni proračun za sljedeću godinu mora biti uravnotežen, jer se Hrvatska suočava s izazovima za koje još i ne zna kakvi će točno biti“.“ Postignuta je suglasnost da se proračunski manjak u 2009. svede na nula posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što znači da proračunski rashodi ne smiju biti veći od prihoda“.

Potpredsjednik Ekonomskog vijeća i predsjednik GSV-a Ivica Mudrinić upozorava na opasnost gubitka radnih mjesta u izvoznom sektoru.

“Izvozni će sektor, biti prvi na udaru krize, a 850 radnih mjesta u drvnoj industriji već je izgubljeno“.

Sve u svemu nakon trosatne sjednice Ekonomskog vijeća, kojemu je na čelu,  premijer, zaključuje:

"Prava borba vodit će se ne za plaće, nego za radna mjesta."

Dakle, ako smo mislili da je vijeće formirano kako bi uistinu tražilo neka nova rješenja od onih već zacrtanih, prevarili smo se. Ono je tu da bi dosadašnjim vladinim planovima dalo dodatnu,“ nestranačku“, „nezavisnu“ stručnu težinu.  I kako nakon ovog izgledaju zahtjevi sindikata? Kao apsolutno neracionalni i neodgovorni!

Zašto se premijer upuštao u još jedno paradržavno vijeće kad je ulogu njemu namjenjenu već imao GSV, u „Otvorenom“ pita ekonomski stručnjak Slavko Kulić. Vilim Ribić, pak reče: „Ekonomsko vijeće će postati smokvin list za Vladine odluke“. Ono je, slažem se, mali smokvin list koji skriva malu potentnost ove Vlade.