SEEbiz.eu

Fiskalna politika zove se korištenje državnog proračuna u cilju postizanja makroekonomskih ciljeva poput potpune zaposlenosti, održivog gospodarskog rasta i stabilnosti razine cijena. Ako proračunski (porezni) prihodi premašuju proračunske rashode (transferna davanja, proračunsku potrošnju na dobra i usluge te plaćanje kamata na postojeći dug), vlada ima proračunski suficit, u suprotnom vlada ima ili proračunski deficit ili uravnoteženi proračun. Vladin dug je zbroj prijašnjih proračunskih deficita umanjen za zbroj prijašnjih proračunskih suficita.

 

 

Kontinuirani proračunski deficit povećava vladin dug stvarajući prijetnju dužničke krize: prevelik vladin dug dovodi do više kamatne stope za svako njeno novo zaduživanje, a koje je nužno za otplatu kamata i otplatu glavnice postojećeg duga. Cilj bilo kakvog zaduživanja zbog toga mora biti kupnja kapitala – imovine koja će dužniku omogućiti da zaradi za prinos viši od kamatne stope koju mora plaćati za zaduživanje i nikako ne smije biti financiranje tekuće potrošnje, pogotovo kada je riječ o zaduživanju u cilju uživanja u luksuznim dobrima.

 

 

 

 

Vlada porezne prihode može povećati povećavanjem poreza na dohodak od rada, ali takav porez slabi poticaj ljudi da svojim radom ostvaruju dohodak i smanjuje ponudu rada (radnu snagu). Odluku o tome hoće li raditi radnici donose na temelju ponuđene im neto plaće (nakon plaćanja poreza na dohodak od rada) te zbog toga povećavanje porezne stope na dohodak od rada pomiče krivulju ponude rada ulijevo, dok krivulja potražnje za radom time ostaje nepromijenjena. Zbog smanjenja ponude rada nadnica prije plaćanja poreza na dohodak od rada raste, ali nadnica nakon plaćanja poreza na dohodak od rada pada. Jaz stvoren između nadnice prije plaćanja poreza na dohodak od rada i nadnice nakon plaćanja poreza na dohodak od rada naziva se raskol poreza na dohodak od rada.

 

 

 

 

Povećavanjem poreza na dohodak od rada smanjuje se količina rada pri punoj zaposlenosti te se posljedično smanjuje potencijalni bruto domaći proizvod, a smanjivanjem potencijalnog bruto domaćeg proizvoda smanjuje se agregatna ponuda. Zbog toga viša stopa poreza na dohodak od rada ne generira uvijek više porezne prihode. Istina je da država višom poreznom stopom posloprimcima otkine više od svake zarađene kune istovremeno prisiljavajući poslodavce da posloprimcima pristanu isplaćivati više nadnice. Ali istovremeno smanjenje agregatne ponude dovodi do smanjenja ukupnog broja od rada zarađenih kuna te time smanjuje porezne prihode. Veza između porezne stope i prikupljenih poreznih prihoda naziva se Lafferova krivulja prema Arthuru Lafferu, ekonomskom savjetniku američkog predsjednika Ronalda Reagana.

 

 

 

 

Porez na dohodak od kamata smanjuje poticaj za štednjom i produbljuje jaz između kamatne stope po kojoj se zadužuju poduzeća i kamatne stope nakon oporezivanja koju dobivaju štediše. Porez na dohodak od kapitala smanjuje investicije i usporava rast realnog bruto domaćeg proizvoda. Porez na dohodak od kapitala slabi poticaj za štednjom (štediše pri donošenju odluke koliko štedjeti promatraju kamatnu stopu nakon poreza na dohodak od kamata) te time pomiče krivulju ponude štednje (SLF) ulijevo, dok krivulja potražnje za sredstvima potrebnim za investicije (DLF) ostaje nepromijenjena. Posljedica je smanjenje štednje i investicija te porast kamatnih stopa prije oporezivanja, dok kamatne stope nakon oporezivanja padaju. Jaz stvoren između kamatne stope prije plaćanja poreza na dohodak od kamata i kamatne stope nakon plaćanja poreza na dohodak od kamata naziva se raskol poreza na dohodak od kamata.

 

Ovo podsjećanje na gradivo javnih financija (kolegij na drugoj godini ekonomskog fakulteta) motivirano je sinoćnjom emisijom “Otvoreno” koju je vodila Hloverka Novak Srzić, a u kojoj su gostovali potpredsjednik vlade Damir Polančec, gospodarski strateg SDP-a Ljubo Jurčić te ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević koji je “krizni porez” opisao ne kao “harač” nego kao “porez solidarnosti” koji su predložili sindikati i koji je “pomogao ublaživanju recesije”. Autor teksta sve “ekonomiste” koji propagiraju suprotno navedenom u ovom tekstu smatra ili nestručnim ili korumpiranim. Drugi dio ovog teksta slijedi poslijepodne.