SEEbiz.eu

Ovo je rezime bezbroj citata s internetskih foruma (blokade prometnica su u nedjelju bili najkomentiraniji članci na hrvatskim portalima)  posvećenih seljačkoj buni koji jasno ocrtavaju strasti koje su se ponovno razbuktale u Hrvatskoj. No, nažalost one su se iz virtualnog svijeta prenijele i na ulice, pa smo svjedočili i sukobima seljaka i policije. I tko zna kako bi ova priča završila da Čobanković pod neumoljivim i upornim pritiskom seljaka nije popustio i odlučio isplatiti ono što im je upravo on i obećao prošle godine. Tako je promašena politika, ponovno došla na naplatu. Sve je počelo nakon parlamentarnih izbora kada je u jeku preslagivanja unutar vladajuće koalicije Petar  Čobanković morao prepustiti ministarstvo poljoprivrede HSS-ovcu Pankretiću.

Bio je to dogovor Sanader-Friščić kojim su seljaci dobili za svoje biračko tijelo ključno ministarstvo. No upravo će Sanader, točnije njegov bijeg dovesti do nove preraspodjele moći i utjecaja na selo i seljaštvo. Naime, nakon što je Jadranka Kosor preuzela premijersku palicu, Pankretić postaje potpredsjednik Vlade, dok se Čobanković vraća u Ministarstvo poljoprivrede. Za površne političke promatrače, iako iznenađujuće, sve je više-manje izgledalo u redu. U ovoj diobi, činilo se da  nitko nije nezadovoljan; HSS i Pankretić penju se stepenicu više, dok se Čobanković vraća u svoju omiljenu stolicu.

No, priča je puno slojevitija i kompleksnija. Neposredno prije Sanaderova odlaska seljaci su se uputili traktorima prema Zagrebu, također nezadovoljni Vladinom ponudom vezanom za poticaje. I dok su ispred Ministarstva u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici izvršili traktorski desant, Sanadera su mučili Slovenci, nezadovoljni studenti i učenici, gospodarska kriza koju nije do kraja shvaćao, te sve negativniji image u javnosti. Tadašnji ministar Pankretić, kao i ovih dana Čobanković, bio je neumoljiv, novca nema i točka. No, tada na scenu stupa Sanader u jednom od posljednjih pokušaja popravljanja svog poljuljanog imidža. Na pregovore sa seljacima šalje Čobankovića,  Polančeca i, pazite sada, Jadranku Kosor koji  odjednom pronalaze novac u državnoj blagajni i obećavaju seljacima poticaje koje im do sinoć (dogovor je postignut u ponedjeljak u jedan ujutro) žele isplatiti.

Seljačkim vođama okupljenim oko Jože Friščića nije trebalo dugo da shvate da su opasno izigrani, navikli na razne političko-interesne brakove zazvonila su im sva zvona na uzbunu. HDZ im preotima selo, ministar iz seljačke stranke im nije htio dati novac, a bivši HDZ-ov, uz pomoć Polančeca i Kosorice, uspio ga je nekako namaknuti. Pankretić nakon ovoga, kako se u tom trenutku činilo poraza, nije imao više što raditi u ministarstvu poljoprivrede. No, na žalost seljaka, bila je ovo pirova pobjeda HDZ-a i Čobankovića, te u biti pobjeda Pankretića koji sada slavodobitno poručuje kako seljacima novac treba isplatiti onaj ko im ga je obećao.

- Sve više od onoga što smo već ponudili seljacima državu bi odvelo u bankrot – poručivao je tako ovih dana ministar poljoprivrede Petar Čobanković zaboravljajući da su istu rečenicu svog prethodnika, on i njegova stranka ismijali. Od trojca koji je od Pankretića preuzeo pregovore sa seljacima u lipnju 2009. u Vladi ih je ostalo dvoje, Polančec je odstupio zbog afere Podravka. Hoće li Jadranka Kosor i Petar Čobanković preuzeti svoj dio odgovornosti za nekompetentnost u vođenju državnih poslova što je za posljedicu imalo "politiku": ima, pa nema, pa opet ima novca za poticaje? Hoće li oni odstupiti?

- Selo je na nogama zbog onoga što im je obećano i zbog toga ja podržavam ovaj prosvjed! Čobanković može pričati o zakonima, ali ovdje se radi i o dijelu moralnog prava, a kad je netko ispred Vlade dao obećanja velikom dijelu ljudi koji teško žive onda ima odgovornost prema tome – poručio je Vladi Željko Mavrović koji se i sam prošle godine, kao vođa jedne od seljačkih udruga našao na udaru seljaka bliskih HDZ-u jer je prihvatio Pankretićevo objašnjenje da je kriza i da novca nema. Akcijom Kosor-Polančec-Čobanković, bio je upleten u seljačko-stranačka nadjačavanja, te je ponižen i izigran. Razjedinjenost i usitnjenost seljačkih udruga (ima ih više od 600) jedan je od ključnih problema jer ih je nemali broj vezano uz neku od stranaka (u velikoj većini uz HDZ i HSS), i sukladno političkoj poziciji i opoziciji i oni su više ili manje glasni. Seljačke udruge, tako su, nerijetko samo produžena ruka politike koja s njima po potrebi manipulira (upravo su seljačke udruge pod kontrolom HDZ-a  2009. godine tražile uključivanje Čobankovića u pregovore 2009. i izbacivanje Pankretića).

Stoga je krajnji politički kukavičluk i licemjerje danas prebacivati krivnju na seljake i prozivati ih za makinacije u poticajima ili za nerazumijevanje situacije u kojoj se nalazi zemlja jer su se odlučili na prosvjed. Sve su ove godine političari, a u tom su prednjačili HDZ i HSS, kupovali socijalni mir upravo poticajima i tako od seljaka stvarali nekonkurentne čimbenike na tržištu. U Europskoj uniji politika poticaja obuhvaća 15-ak proizvoda, dok se u Hrvatskoj potiče oko 220 proizvoda, pa je stoga bjelodano jasno da je poticaj postao sredstvo za kupovanje političkog mira i nadomjestak za nepostojeću agrarnu politiku.

U Njemačkoj, koja obrađuje 17 milijuna hektara, samo 130.000 proizvođača dobiva poticaje, a Hrvatska na oko 1,6 milijuna hektara ima skoro isti broj korisnika. Iako je, prema nekim podacima od 2000. dosad u poljoprivredu uloženo više od 30 milijardi kuna, učinci su gotovo nikakvi i zadnjih devet godina proizvodnja hrane konstantno pada. Stoga je hitno, napokon potrebno donijeti poljoprivrednu politiku koja se neće mijenjati bez obzira jesu li na vlasti desni ili lijevi. Stručnjaci upozoravaju kako država mora pokrenuti program uređenja zemljišta ali prije svega izmjenu strukture seljačkih imanja i urediti da 20 do 30 tisuća imanja organizira proizvodnju na barem 600.000 hektara. Tek tada će seljak postati konkurentan, jer su usitnjena poljoprivredna gospodarstva, na kojem svaki seljak misli da mora imati vlastiti traktor, vlastitu mehanizaciju, preskupa za hrvatske porezne obveznike koji iz svojih džepova plaćaju njihovo gazdinstvo.

I tako smo opet na početku, Čobanković je na kraju isplatio poticaje, ugasio potencijalni politički požar, no o reformi sela i subvencioniranja opet nitko ne priča.