I dok su još 1960. godine najuspješnije europske ekonomije činile čak trećinu svjetskog bruto domaćeg proizvoda, s obzirom na postojeće stope rasta i ekonomski napredak, do 2100. godine američki znanstvenici očekuju da će njihov udio biti smanjen na ukupno desetinu svjetskog BDP-a, što bi značilo da će odsad nadalje - Europi uglavnom ići nizbrdo.
Ovu računicu zadnjih dana prenosi novinska organizacija Politico.eu, europska verzija američkog medija koja se prvenstveno bavi pitanjima vezanima uz europsku zajednicu, a predviđanja koja prenose izradili su znanstvenici denverskog Pardee centra, think-thanka koji se bavi dugoročnim predviđanjima globalnih promjena i razvoja čovječanstva.
A američka predviđanja glavnog krivca za značajno oslabljivanje europske ekonomske snage uglavnom vide u procesu depopulacije, koji potkrepljuju fatalnom statistikom Eurostata, a prema kojoj će dobar dio europskih zemalja značajno smanjiti broj stanovnika.
Najgore među njima, piše Politico, upravo su Bugarska, Litva i Hrvatska koje bi do 2100. godine broj stanovnika trebale smanjiti za polovicu, a samo u Hrvatskoj bi broj stanovnika s 4,1 milijun do kraja stoljeća trebao pasti na samo 2,3.
Dotle bi samo nekoliko europskih ekonomija do 2100. godine trebalo zabilježiti rast ekonomske snage, a među njima je, ironično, Ujedinjeno Kraljevstvo koje izlazi iz EU.
Predviđanja za tu zemlju kazuju da bi do 2100. sa sedme trebala narasti do šeste najsnažnije svjetske ekonomije, a Eurostatova statistika bilježi i da zemlju očekuje rast broja stanovnika s trenutnih 66 na čak 84,6 milijuna.
Američka računica pritom se prvenstveno temelji na podacima i pretpostavljenim stopama rasta BDP-a analiziranih europskih, afričkih i azijskih zemalja pa makroekonomist Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta upozorava za Jutarnji list da je projekcija realna samo onoliko koliko je realno da sadašnje stope rasta BDP-a i populacije mogu ostati konstantne tako dugo vremena.
“Moramo imati na umu da s višim razinama BDP-a stopa rasta BDP-a usporava zbog opadajućih prinosa na investicije. Dakle, razvijenije zemlje uvijek rastu sporije od siromašnih zemalja, a to znači da će stopa rasta Kine, Indije i Afrike usporavati kako te zemlje budu dostizale EU.
Kod Kine je taj proces već više nego razvidan. Isto tako, na višim razinama BDP-a dolazi do porasta udjela urbanog stanovništva i porasta broja godina školovanja po stanovniku, a oboje je snažno negativno korelirano sa stopama fertiliteta, odnosno utječe negativno na stope rasta populacije. Kina je prije 40 godina imala politiku jednog djeteta kako bi obuzdala rast populacije, a nedavno su krenuli u suprotnom smjeru jer je proces starenja stanovništva kreirao sasvim drugu vrstu problema u društvu”, upozorava Tica i napominje da su navedene projekcije realne u onoj mjeri u kojoj su uzele u obzir podatke o navedenom usporavanju ekonomskog, a posljedično i demografskog rasta.
