Zagađuju li priobalne vjetroelektrane more teškim metalima?

Pozivajući se na istraživanje vode i dna u blizini vjetroelektrane u Sjevernom moru, koje je provela s nekoliko drugih instituta, Agencija navodi da je na nekim mjestima povećana količina aluminija, cinka, indija i galija.

Na nekim mjestima znanstvenici su primijetili lokalno povećanje koncentracije olova u sedimentu.

Ti se metali koriste u takozvanim žrtvenim anodama koje sprječavaju koroziju čelične strukture vjetrenjače razgradnjom u morskoj vodi.

Indij i galij u pravilu se rijetko nalaze u moru. Stoga se koriste kao markeri koji otkrivaju podrijetlo emisije sa žrtvenih anoda. Godišnje anode iz jedne vjetroturbine ispuštaju u more između 150 i 750 kilograma materijala.

Izmjerena koncentracija metala u vodi i na morskom dnu uglavnom je bila u granicama uobičajenim za Sjeverno more, navode iz Agencije.

Povećana vrijednost pojedinih metala na nekim lokacijama može biti i posljedica vremenskih uvjeta koji smanjuju kretanje morske vode oko vjetroelektrana.

Međutim, za sada, veća količina olova u nekim od tig mjesta ostaje neobjašnjena.

Agencija upozorava da razvoj offshore vjetroelektrana može povećati emisiju metala iz proizvoda za zaštitu od korozije. Operateri bi stoga trebali koristiti anode koje ispuštaju manje materijala u more.

Više od 1500 vjetroturbina sada radi u Sjevernom i Baltičkom moru, a na njemačkoj obali postoji i 30 transformatorskih i pretvaračkih platformi.