Hrvatskoj nedostaje najmanje 200.000 radnika

S jedne strane imamo negativne demografske trendove, niski prirodni prirast te iseljavanje stanovništva, pri čemu u velikom broju iseljavaju visokoobrazovani koji su se školovali u Hrvatskoj, ali očito za tuđe tržište rada, a s druge je, posljedično, sve veći uvoz radne snage jer bez stranih radnika mnogi bi poslovni procesi naprosto stali.

Lani je u Hrvatskoj izdano više od 172 tisuće radnih dozvola za radnike iz trećih zemalja, najviše za Zagreb i priobalne župaije, a najviše se traže radnici u građevini i turizmu. Potrebe za stranom radnom snagom samo rastu, a tako će vjerojatno biti i ove godine. No, iz MUP-a su sada najavili da će se postrožiti uvjeti za izdavanje radnih dozvola na način da će se uvesti novi uvjeti za davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, piše Novi list.

Prema Zakonu o strancima, pozitivno mišljenje HZZ-a temelj je naime na kojemu MUP izdaje radne dozvole. Dodatno će, poručuju, provjeravati poslodavce i uvjete rada koje nude, pojačat će se nadzor poslodavaca kako bi detektirali one koji »zloupotrebljavaju sustav«, s ciljem da ih se isključi iz sustava zapošljavanja. Kako će se sve to odraziti na tekuća kretanja na tržištu radne snage u ovoj godini, ostaje za vidjeti, no dugoročno trend je jasan. U Hrvatskoj udruzi poslodavaca nedavno su primjerice izračunali da će u Hrvatskoj do 2030., uz pretpostavku stabilnog rasta BDP-a, biti između 400 i 500 tisuća stranih radnika pa bi svaki četvrti radnik u Hrvatskoj tada mogao biti stranac. Strani radnici, predviđa HUP, tada bi činili četvrtinu ukupne radne snage u Hrvatskoj.

Kako dugoročno zadržati i vratiti domaću radnu snagu i riješiti problem nedostatka radnika te koji su novi trendovi na tržištu rada, tema je konferencije Novog lista Radna snaga 2024. – povezivanje potreba i potencijala, koja će 1. ožujka biti održana u Opatiji, a koja će okupiti ključne ljude hrvatske politike i gospodarstva kako bi raspravljali o ovim gorućim pitanjima za hrvatsku ekonomiju i društvo. Konferencija prije svega detektira problem nedostatka radne snage koji postaje ključnom preprekom snažnijeg rasta Republike Hrvatske kojoj u ovom trenutku nedostaje više od 200.000 radnika. Pritom taj nedostatak, navodi se, proizlazi iz kompleksne mreže čimbenika.

– Demografski izazovi, uključujući starenje stanovništva i nisku stopu nataliteta, pridonose smanjenju dostupnosti radne snage, dok emigracija kvalificirane radne snage u potrazi za boljim prilikama u zemljama Europske unije dodatno oslabljuje domaću radnu snagu. S druge strane, rast standarda u Hrvatskoj, smanjuje interes domaće radne snage za slabije plaćenim poslovima. Nesklad između potreba tržišta rada i obrazovnog sustava te sezonski karakter turizma također pridonose problemu nedostatka radne snage. Rješavanje ovog problema zahtijeva integrirani pristup koji obuhvaća suradnju između javnog i privatnog sektora, obrazovnih institucija i Vlade, uz implementaciju inovativnih mjera usmjerenih na zadržavanje radne snage i privlačenje stručnjaka. Kvarner i Istra perjanice su hrvatskog turizma s brojnim i snažnim hotelskim lancima i vezanim uslugama koji se uoči nove sezone suočavaju s ovim problemom, ističe se u najavi konferencije koja se, dakle, fokusira na ključne probleme hrvatskog tržišta rada, ali i izazove i prilike, te općenito trendove, o kojima uistinu treba raspravljati interdiciplinarno i integralno, uključujući sve dionike tržišta u potrazi za kvalitetnim rješenjima.

U svakom slučaju, ako se govori o trendovima na tržištu rada, treba reći da je proces starenja stanovništva prisutan u cijeloj Europi, stoga je i potreba za imigracijom zajednička cijelom europskom ekonomskom prostoru. U tom smislu, nismo jedini, nismo otok, no u Hrvatskoj su plaće, bez obzira na realni rast u zadnje dvije godine, i dalje niže nego u razvijenim gospodarstvima zapadne Europe, pa je i motivacija za iseljavanje veća. Jednostavno, ljudi odlaze na bolje plaćene poslove i bolje radne uvjete, dok k nama dolaze oni kojima se čini da je kod nas »obećana zemlja«. To su normalni procesi, migracije su stare koliko i čovječanstvo, međutim, to ne znači da problemima treba pristupiti stihijski: promjenama je nužno upravljati. Hrvatsko tržište rada obilježeno je istina brojnim ograničenjima i izazovima, no postoje i svijetle strane. Činjenica je da nezaposlenost nikada nije bila niža, plaće kontinuirano rastu, te su u realnim iznosima naposlijetku dobile bitku s inflacijom.

Radnici su kao nikad prije u poziciji da biraju, a poslodavci su prinuđeni boriti se ako žele zadržati kvalitetnog radnika. S druge strane, mnogi misle da se snažnim uvozom radne snage ruše plaće i cijena rada što opet pospješuje iseljavanje. Niz je kritika koje se odnose na činjenicu da nam poslodavci kreiraju demografsku politiku odnosno diktiraju uvoz radnika, dok se društvo paralelno ne brine dovoljno za njihovu integraciju, odnosno ne pomaže im se u dovoljnoj mjeri da svladaju jezik, kulturološki se uklope… Neki misle da je rad u Hrvatskoj podcijenjen i potplaćen, a drugi pak misle da su nam plaće još i previsoke koliko smo (ne)produktivni. Nekoliko je dakle trendova koji obilježavaju hrvatsko tržište rada. Dobro je što nezaposlenost pada, a plaće rastu, no opet nedovoljno u odnosu na EU. To pak koliko realno rastu, ovisi i o udjelu nužnih dobara u potrošačkoj košarici. Tu je emigracija domaće visokokvalificirane radne snage i imigracija strane radne snage, najčešće niskokvalificirane, jer je takvo tržište, odnosno njegove potrebe kao i potrebe poslodavaca koji su ogledalo konkurentnosti ekonomije.

Nadalje, s obzirom na ponovni brži rast plaća u javnom sektoru, postaje prestiž raditi »za državu«, dok je u privatnom sektoru stanje svakojako, a iako prosjek raste, moglo bi se reći da se produbljuju razlike između plaća menadžera i radnika. Dolazi do nekog novog raslojavanja i potplaćenosti u privatnom sektoru u odnosu na javni, do raznih anomalija, pa i apsurda…