SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
MANJAK RADNIKA
 
Država u kojoj više nema tko raditi
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 23.09.2018. - 20:06:00
Zadnja izmjena: 23.09.2018. - 20:10:48
KOLUMNA - Ima posla, nema radnika. Hrvatska postaje obećana zemlja iz snova. Gdje god da pogledaš visi znak s ''traži se''. 

I koliko god da se traži, visi nam Hrvatska. Godinama uporno pišemo o tome, upozoravamo na ekonomski izbjeglo stanovništvo, na prekobrojne uhljebe i samodostatne političare kojima je najveći domet u izmjenama pustiti bradu ili kupiti neko novo skupocjeno odijelo. Posla u zanatskom sektoru nikad više. 

Ne samo od Triglava do Prevlake, već i od Hamburga do Muća. Traže se zavarivači, sobari, bojadiseri, vodoinstalateri, kuhari. Europi nedostaje radnika i svi će posegnuti za taktičkim gospodarskim potezima kojima će se pokušati razriješiti problem manjka radne snage. Svi osim inertne Hrvatske u kojoj s prijezirom gledaju na malog čovjeka koji svojim mukotrpnim radom calta benzin za službene automobile primitivaca kojima smo dali sinekure i hrpu novca nizašto.

Prepun javni sektor konačno je pojeo samog sebe i možda ova situacija s kaskadnim stečajevima i nije tako loša jer će stvoreni nesrazmjer između radnog naroda i gladuša s vlasti učiniti pozitivnu selekciju onih koji, zapravo, trebaju biti pogon hrvatskog gospodarstva. A mogućnost radničke migracije prema potrebitom sjeveru Hrvatske, Varaždinu, Čakovcu, Zagrebu ukazuju na budućnost ''trgovanja'' uvjetima zapošljavanja. Da bi hrvatski poduzetnici iole mogli konkurirati nedodirljivoj Njemačkoj i Zapadu, trebala bi proraditi i savjest u zastupnika. 

Dramatična situacija zbog nedostatka radne snage može se promijeniti ukoliko se omogući poslodavcu da isplati izdašne plaće svojim uposlenicima. Ostvarivo je to ukoliko se promijeni porezno opterećenje na plaće, no tko je od njih spreman odreći se luksuza i sezama s vrha radničkog kruha? Ispada da u domaji intelektualni potencijal postaje suvišan nauštrb zanatskih poslova. Humanističke profesije još više tonu dok se zanatske škole ne stimuliraju niti propagiraju. I tako onda bolje plaćeni poslovi ostaju na margini dok završeni odvjetnici, ekonomisti, inženjeri nemaju ni u primisli prekvalifikaciju u, recimo, zavarivače. 

Tko i bi radio na 45°C zavarujući lim u potpalublju ili neku cijev u tvorničkom halu iako je plaća 10.000 kuna? Kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj poslodavci su prisiljeni odbiti ponude za poslove. Na Jadranu se zatvaraju restorani, mali hoteli, konobe. Kronično nedostaju sobarice. Zemljom nam krstare ''headhunteri'' koji odvode liječnike, medicinske sestre, mladost, sredovječne građane. 

Tko je odgovoran? Svi mi. Poduzetnici koji nisu spremni odriješiti lisnicu i bolje plaćati radnika, država koja iscrpljuje javni sektor do krajnjih granica, abolicija klasičnog lopovluka, mito i korupcija. Hrvatska pomalo postaje ''Pale sam na svijetu'', a potrebno je tako malo da se promijeni pravac prema ponoru. Ako smo svi mi prisiljeni na odricanje, zašto se političari nisu odricali od vremena ''harača'' pa do danas? Nema volje? Petlje? Kako će riješiti problem kad su nam Slavonija i Baranja ispražnjene? Hoće li dovesti Ukrajince, Bugare, Bošnjake ili Monsanto? 

Hrvatska postaje perverzijom političkih pojedinaca kojima je bitnije da se pojave na TV-u nego u povijesnim čitankama kao spasitelji hrvatske tužne zbilje. Sindikalisti forsiraju javni sektor, političari organiziraju glasački korpus kroz isti, a realni sektor postaje osamljeni vojnik koji služi armiji generala. Imat ćemo što nam priušte neodgovorni premijer, ministar financija, Vlada i poneki gradonačelnik. Dok u Saboru vlada velika seoba fotelja, dotle se u Dublinu sve više govori hrvatski jezik, priprema marenda i crnče profesori hrvatskog jezika od jutra do mraka u nekoj opskurnoj tvornici. 

Eh, a upravo su Irci i Englezi kraj svojih rudnika i tvornica radili naselja za obitelji svojih radnika. Slično je kod nas svojedobno učinilo i Borovo. S čime sada ''kupiti'' radnike? HUP ima ideje, no vlada nema...volje, znanja, odlučnosti, potrebe...?