SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
MIROVINE
 
Čak 50% umirovljenika prima ono što nije uplatilo tijekom radnog vijeka
Autor/izvor: SEEbiz / Slobodna Dalmacija
Datum objave: 23.10.2018. - 10:09:24
ZAGREB - Ministar rada Marko Pavić u posljednje vrijeme, kao i većina resornih ministara prije njega, govori o rupi u mirovinskom sustavu, koja se od oko 12 milijardi kuna prije petnaestak godina popela na današnjih 17 milijardi.

O kojem minusu, međutim, pričamo? Prema fiskalnim projekcijama za ovu godinu, za isplatu mirovina treba osigurati 39,1 milijardu kuna, a iz mirovinskih doprinosa se treba prikupiti 22 milijarde kuna. Odnosno, iz doprinosa se prikupi samo 56 posto novca, a 44 posto se financira iz općih poreza i drugih prihoda državnog proračuna.

Taj minus od 17 milijardi kuna će, prema predviđanjima Ministarstva, još rasti idućih godina zbog redovitog usklađivanja mirovina s troškovima života i rasta plaća, te povećavanja najniže mirovine za tri posto.

No, kada pričamo o deficitu sustava, to se u stvari odnosi na prvi mirovinski stup, koji je organiziran po principu generacijske solidarnosti, a te mirovine isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Ukupno se, naime, za obvezni mirovinski sustav izdvaja 20 posto iz bruto plaća, od čega oni koji su u kombiniranom sustavu uplaćuju 15 posto u prvi stup (sustav generacijske solidarnosti) i pet posto u drugi (individualna štednja), piše Slobodna Dalmacija.

Kako minus objašnjavaju u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava? "Prihodima iz proračuna financiraju se dodaci na mirovinu, nedostatak prihoda koji je posljedica uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (tzv. tranzicijski trošak), mirovine ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima i druge zakonom propisane obveze."

Dakle, od "rupe" od 17 milijardi kuna treba najprije oduzeti oko pet milijardi kuna godišnje koje se izdvajaju za drugi mirovinski stup, zato jer se većina mirovine, a tako će biti idućih 10 do 15 godina, i dalje isplaćuje iz prvog stupa. Od preostalih 12 milijuna "rupe" treba oduzeti i oko šest milijardi kuna koje se isplaćuju za povlaštene mirovine. S tim da dio tih mirovina otpada na one iz radnog staža, a koji za branitelje prosječno iznosi 18 godina. Što znači da je realna rupa pala na nešto više od šest milijardi kuna.

Pritom treba znati i da je dobar dio umirovljenika koji imaju punu radnu mirovinu išao u penziju po uvjetima koji su prije bilo daleko pogodniji za osiguranike, što znači da u stvari nisu svojim radom realno "zaradili" svoju mirovinu.

Uz to, i dio mirovina koje nisu "pune mirovine" njihovi osiguranici također nisu realno "zavrijedili" (ovdje ne tematiziramo visinu tih mirovina) tako što su ispunili sve potrebne opće uvjete, nego su koristili razne pogodnosti za ranije umirovljenje – od radničkih mirovina do poljoprivrednika, obrtnika i drugih slobodnih profesija, i to ne samo za ranije umirovljenje.

Takve mjere su u stvari bile dio socijalne, a ne mirovinske politike, pa nam se mirovinski sustav za najveći dio umirovljenika pretvorio u socijalni sustav. Stoga se postavlja pitanja postoji li uopće "rupa" u mirovinskom sustavu ako bi se računale mirovine koje se isplaćuju iz realnog staža?

Čini se da bi se u tom slučaju moglo reći da deficit mirovinskog sustava ne postoji za mirovine koje se plaćaju iz realno ostvarenog staža, nego da se taj deficit odnosi na povlaštene statusne mirovine, te na razne "socijalne" pogodnosti koje su dobivali i oni koji imaju radne mirovine iz staža.

Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta, ovako je sažeo taj problem:

"Sve projekcije pokazuju da se nešto bitnije kroz koncept predložene reforme ne može riješiti u smislu osnovnih postulata koje bi mirovinski sustav trebao imati, a to je da pruža minimalnu socijalnu održivost i da bude pravedan. Mislim da je u reformu trebalo krenuti od nulte točke – razdvajanja onog što je zarađeno i uplaćeno od onog dijela koji je stečen po tzv. posebnim uvjetima. Došli smo u situaciju da 50 posto umirovljenika prima nešto što kroz svoj radni vijek nije uplatilo. Tu temu nitko ne želi otvoriti", ističe Lovrinčević.

I u pravu je, tu temu treba otvoriti i podsjetiti na to da su u početku isplate braniteljskih mirovina bile računovodstveno odvojene od dijela mirovine tih ljudi koji je temeljen na radnom stažu. No, kasnije su te mirovine spojene i računovodstveno u jednu mirovinu, a tek je Vlada Zorana Milanovića opet bila počela računovodstveno razdvajati mirovine branitelja na dio koji dobivaju iz radnog staža i dio koji dobivaju kroz braniteljsku mirovinu.

Problem je bio u tome što su se udruge branitelja žestoko bunile protiv toga, pa je onda Vlada HDZ dolaskom na vlast ukinula tu sasvim logičnu i potrebnu računovodstvenu analitiku. A osim braniteljskih je tako trebalo strukturirati i sve druge povlaštene mirovine, kao i one stečene iz radnog staža, kako bi se vidjelo koliki je u tim radnim mirovinama dio zarađen iz realnog staža, a koliki iz raznih "socijalnih" beneficija prijevremenog umirovljenja i sličnih mogućnosti.

Tek tada bi mogli realno govoriti o deficitu mirovinskog sustava. I tek tada bi se realno mogla koncipirati reforma mirovinskog sustava – tek kada bi se vidjelo koliki je realni trošak mirovina zarađenih iz realnog staža, a koliki je realni trošak statusnih i drugih mirovina sklopljenih po posebnim uvjetima.