SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
STAVOVI
 
Bojan Glavašević: Vukovar ne smije biti mauzolej, mauzolej je mjesto za mrtve
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 18.11.2019. - 11:09:34
VUKOVAR - Saborski zastupnik Bojan Glavašević dugo već ne živi u Vukovaru, ali ističe da će uvijek biti Vukovarac. 

Tragedija tog grada, nakon pada kojeg je ubijen i njegov otac Siniša, trajno ga je obilježila, pa je Vukovar, priznaje, veliki dio njegove sadašnjosti, a uvjeren je i budućnosti. Ipak, Glavašević ne spada među one koji smatraju da je o Vukovaru i danas potrebno govoriti jedino u kontekstu rata.

- To se moglo i moralo izbjeći. Zatvaranjem priče o Vukovaru isključivo u optiku rata i traume grad zapravo zatvara u jedan začarani krug patnje koji ljudima ne omogućava da krenu dalje i pretvara Vukovar u mauzolej. Nema tih poreznih olakšica i investicija koje tu sliku mogu promijeniti. Nitko ne želi živjeti u mauzoleju. Mauzolej je mjesto samo za mrtve. Živima u mauzoleju nema mjesta. Zato živi ljudi i odlaze iz Vukovara.

JNA i srpske paravojne snage tri mjeseca su razarale Vukovar, a nakon što su branitelji položili oružje počinjeni su stravični zločini. Ali, od tada je prošlo već 28 godina, pa ipak se u hrvatskoj javnosti neprestano tvrdi da rane Vukovara još nisu zacijelile.

​​​Glavašević ima razumijevanje za same Vukovarce koji su izgubili u ratu članove svojih obitelji ili su se općenito propatili kroz život, ali oštar je kritičar političara koji inzistiraju na tezi da su vukovarske rane i dalje svježe.

- Naravno da razumijem ljude koji su prošli traume. Moje rane, rane moje obitelji, rane svih vukovarskih obitelji koje su nastradale u ratu nikada neće u potpunosti zacijeliti. Ali, moramo se čuvati trgovaca mržnjom i onih koji tom traumom žele manipulirati i iskoristiti je za vlastitu korist, poput Kolinde Grabar-Kitarović i njenog dobrog prijatelja Aleksandra Vučića. Sjećam se da se predsjednica Republike, koja često govori o ranama koje nisu zacijelile, u Vukovaru prvi put pojavila tek kad joj je to koristilo, u izbornoj kampanji 2014. Godinu dana kasnije je na Memorijalnom groblju okrenula glavu od Freda Matića i mene. Moja obitelj je svojom žrtvom gradila temelje Hrvatske, Fred je za ovu zemlju robijao devet mjeseci i bio mučen u tri srpska logora, a ona je na to pljunula zbog političkih poena. Njezini postupci su licemjerni i vrijedni prijezira i ona nema ama baš nikakvo pravo govoriti o Vukovaru.

Glavašević se ne slaže s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom da hrvatske pravosudne institucije nisu ništa učinile kako bi se sankcioniralo Srbe koji su počinili zločine tijekom opsade i poslije pada Vukovara. Pita se koji bi to motiv ljudi koji su kroz sve ove godine vodili te institucije imali da ne diraju Srbe. Ali, pravda bi, misli Glavašević, svakako pomogla pomirenju.