SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TUŽNA OBLJETNICA
 
Blaž Kraljević ubijen je na današnji dan prije 20 godina
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 09.08.2012. - 13:29:00
Zadnja izmjena: 09.08.2012. - 16:02:33
ZAGREB - Na današnji dan prije 20 godina ubijen je Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a u Hercegovini.

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice pokraj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran u Melbourneu te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB-u), kojoj je cilj bio srušiti Jugoslaviju i obnoviti nezavisnu hrvatsku državu. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome ga je bila spriječila australska tajna policija ASIO, koja ga je uhitila dan prije polaska na mjesto sastanka grupe u Europu.

Nakon neuspjeha Bugojanske grupe, Kraljević se preselio u Canberru. Kada je 1976. godine osnivan ogranak Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) Rakovica u Cannberi, Kraljević je izabran za njegova predsjednika. Početkom 1977. godine, Blaž Kraljević se učlanio u Hrvatsku republikansku stranku (HRS) i postao predsjednik njezina ogranka 'Zemun' u Canberri. Krajem studenoga 1977. godine u Canberri je pokrenuto 'Hrvatsko poslanstvo' koje je djelovalo do kraja listopada 1979. godine, a Blaž Kraljević imenovan njegovim prvim rizničarom. Uskoro je izabran za tajnika Hrvatskog međudruštvenog odbora u Canberri koji se sastojao od predstavnika većine tamošnjih hrvatskih organizacija, udruga i društava.

Zbog angažmana u hrvatskoj zajednici u Canberri, australske vlasti su odbijale Kraljeviću udijeliti državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. 1988. godine Kraljević je osnovao Hrvatski informativni centar (HIC) u Canberri, koji je pokušavao informirati tamošnje medije i diplomatske predstavnike o hrvatskoj borbi za slobodu. 1990. u Zagrebu je obnovljena Hrvatska stranka prava (HSP), kojoj je za predsjednika izabran Dobroslav Paraga. Kraljević se tada odlučio priključiti HSP-u.

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio u Hrvatsku i postao član HSP-a. Nakratko se vratio u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vratio u Hrvatsku 28. rujna 1990. godine. Došavši u Zagreb, predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga imenovao ga je pročelnikom HSP-ovog Ureda za promidžbu. Tom prilikom Kraljević je vodstvu HSP-a predao nekoliko stotina tisuća australskih dolara, donaciju australskih Hrvata, radi kupovine oružja za obranu Hrvatske.

U listopadu 1991. Kraljević upućuje prvu pošiljku oružja HSP-u u Ljubuški, čime započinje formiranje HOS-a u Hercegovini. Kraljević uskoro i sam odlazi u Ljubuški, te je 15. prosinca 1991. imenovan zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Uskoro mu je dodjeljen čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine. Odmah po dolasku u Ljubuški pokušao je organizirati zajedničko zapovjedništvo sa lokalnim zapovjednicima hrvatske Teritorijalne obrane, ali to su općinske vlasti odbile. Početkom travnja uputio je interventni vod HOS-a na Kupres, koji je bio pod napadom jugo-srpskih snaga.

Početkom rata u Hercegovini, postrojbe HOS-a pod zapovjedništvom Blaža Kraljevića imale su određene uspjehe u borbi protiv jugo-srpskih snaga. U travnju 1992. uz HOS nastaje još jedna vojna formacija za obranu Hrvata u BiH, Hrvatsko vijeće obrane, pod kontrolom HDZ-a BiH, odnosno vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, političko teritorijalne cjeline na prostoru BiH koja je proglašena krajem 1991. Iako nominalno priznaje vlast Bosne i Hercegovine, vodstvo HZ HB proglašava sve vojne formacije osim HVO-a na području HZ Herceg-Bosne nelegalnima ili neprijateljskima. U to se uključivala i Teritorijalna obrana Bosne i Hercegovine, tadašnja službena vojska BiH. Oznaka HOS-a koju je Blaž Kraljević nosio na desnom rukavu odore.

Usprkos tome, postrojbe HOS-a od tada djeluju zajednički sa postrojbama HVO-a protiv jugo-srpskih snaga u Hercegovini, a kasnije i srednjoj Bosni. Sredinom svibnja Kraljević službeno prihvaća vrhovno zapovjedništvo Predsjedništva RBiH, iako postrojbe pod njegovim zapovjedništvom i dalje djeluju neovisno o lokalnim zapovjednicima TO-a BiH, odnosno kasnije Armije BiH. Do ljeta 1992., HOS u BiH je brojčano narastao na nekoliko tisuća dragovoljaca. HVO, koji je imao financijsku i materijalnu potporu vlasti RH, imao je nekoliko desetaka tisuća vojnika.

Uskoro dolazi i do prvih incidenata između vojnika HOS-a i HVO-a. Politika HOS-a i Hrvatske stranke prava bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No glavni stožer HVO-a je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u HV.

Blaž Kraljević je sve takve zamisli odbacivao. On je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a, i Armije BiH, bez da se jedna vojska uklapa u drugu. Održao je i nekoliko sastanaka sa visokim časnicima HVO-a i dužnosnicima HZ Herceg-Bosne, poput Slobodana Praljka, Mate Šarlije, i Brune Stojića. U vojnom djelovanju prema jugo-srpskim snagama, imali su isto mišljenje, ali politika je bila kamen spoticanja u odnosima HOS-a i HVO-a. Blaž Kraljević nije vjerovao vodstvu HZ Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, prijeratni član Komunističke partije Jugoslavije. Kraljević nije priznavao Bobana kao predsjednika.

U nekoliko navrata, Kraljević je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u. U srpnju, u Ljubuškom je pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute ratna zastava HOS-a, hrvatska narodna zastava i tadašnja zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima. Smotri su bili nazočni Kraljević i časnici Armije BiH. Isti mjesec Kraljević je na Igmanu imao sastanak sa Seferom Halilovićem, načelnikom Glavnog štaba ARBiH.

HOS Hercegovine pomogao je u oslobađanju Mostara i Stoca skupa sa postrojbama HVO-a, zatim počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini. 6. kolovoza postrojbe HOS-a zauzele su dijelove općine Trebinje. Nakon što je čuo za sastanak Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, i njihov dogovor o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je uskoro imenovan general bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog stožera Armije BiH.

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić, ministar obrane HZ Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano.

Tijela su se poginulih prevezla u Hrvatsku gdje ih se planiralo uništiti. No, u kasnim poslijepodnevnim satima u Omišu, u pravcu Splita, kombi je stao na semaforu. Tada je jedan policajac primjetio da iz vozila kaplje krv. Kako je lokva krvi postajala sve veća, policajac je prišao vozilu a vozač je istog trenutka pobjegao, napustivši vozilo. Policajac je otvorio kombi i otkrio 9 mrtvih vojnika u crnom. Ubrzo je pod strogom policijskom pratnjom, vozilo s tijelima prevezeno na Odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. U bolnici se na liječenju nalazio bojnik Stanko Primorac Ćane, jedan od zapovjednika HOS-a u Hercegovini, koji je identificirao Blaža Kraljevića.

Isti dan, čuvši glasine, troje članova HSP-a i HOS-a, na čelu sa Mladenom Bošnjakom, koordinatorom HSP-a na Hercegovinu, je pošlo u Široki Brijeg, gdje su odvedeni u hotel "Park", na razgovor sa Naletilićem "Tutom". Tuta je rekao da su HOS-ovci prvi otvorili paljbu na vojnu policiju HVO-a, pri čemu je navodno poginuo jedan pripadnik Kažnjeničke bojne, sa nadimkom Brazilijano, na što je HVO odgovorio vatrom i pobio sve HOS-ovce. Tada im je održao politički govor o tome kako su HOS-ovci i HSP-ovci zavedeni, kako ne znaju za što se bore, te za kraj dodao:

"Doć'u u ponediljak u Ljubuški i skinuti sve 'ljiljane', je li jasno?! Poslije ću, zapamti dobro, ubiti Paragu, Kljuića i Aliju. A kad sve ovo prođe, kad svrši rat, ja ću se učlaniti u HSP, ja sam pravaš veći od sviju."

Isti dan je otkriveno da je Kraljevićev zamjenik, pukovnik Ivica Primorac, koji je trebao biti u Zagrebu, zapravo u Grudama, te da je sa sobom ponio svu dokumentaciju i otuđio novac ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Primorac je uskoro postao zapovjednik obavještajnih službi HVO-a.

Dan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i 8 njegovih pratitelja, pripadnici HOS-a su proveli istragu na mjestu ubojstva. Glavni inspektor HOS-a Mile Dedaković je bio izdao priopćenje za javnost u kojem je stajalo:

"Gospodin general Blaž Kraljević i osam bojovnika vraćalo se s tiskovne konferencije iz Mostara. Zaustavljen je na punktu koji je bio, to je vrlo važno i simptomatično, ojačan s antiterorističkom postrojbom HVO-a. Negdje oko 20 ljudi. Ne možemo prihvatiti verziju HVO-a da je naš bojovnik otvorio vatru. Evo zašto! Zato što su svi, njih devet ubijeni i vrlo brzo leševi odneseni s mjesta događaja. Tako da uviđaj nije napravljen tamo kada su leševi bili. Napravljen je u tijeku današnjeg dana, kada su čak i samovozi okrenuti prema Mostaru. Znači nekome je bilo u interesu da sve te tragove prikrije. S druge strane poginuo je jedan pripadnik antiterorističke grupe. Budući se radi o izrazito iskusnim borcima, bojovnicima, sigurno je to da oni nisu imali vremena ni da iz samovoza izađu. Znači, cijeli događaj odigrao se vrlo brzo. Po našoj procjeni, za 15 do 20 sekundi sve je završeno. Što se tiče pogibije i ranjavanja pripadnika HVO-a, najvjerojatnije je prvi pratilac gospodina Kraljevića vidjevši što će se dogoditi, uspio reagirati i jedino je on uspio ispaliti taj hitac. Onda su oni odmah otvorili vatru. Znamo pouzdano da su imali heklere s prigušivaćima. Napravili su to što su napravili. To je bilo vrlo brzo i svi su bili mrtvi. U izvješću istražne sutkinje gospođe Ereš kaže se da postoje tragovi krvi od samovoza do jedne kuće. Što znači da je jedan ipak ranjen uspio nekako izaći i kretati se, ali je vjerojatno naknadno ubijen. Znači, drugim riječima išlo se na to da nema živih svjedoka."

Za isti dan bio je dogovoren sastanak vodstva HOS-a i HVO-a u Grudama radi pokušaja smirivanja situacije. HOS su predstavljali načelnik Glavnog Stožera HOS-a general Ante Prkačin (koji je radi toga poslan iz Zagreba od vodstva HSP-a), bojnik Stanko Primorac Ćane, i bojnik Krešimir Pavičić Pava. HVO su predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban, i načelnik Glavnog Stožera HVO-a Slobodan Praljak. Situacija na sastanku je bila iznimno teška, Vukojević je odbijao sve prijedloge HOS-ovaca, i one o smirivanju situacije, vikao je da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika s oznakom HOS-a "ili će svi proći kao Kraljević".

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.

U rujnu 1993., Dobroslav Paraga podnosi kaznenu prijavu za devetorostruko ubojstvo Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu. Za sudjelovanje u ubojstvu i organiziranju ubojstva generala Kraljevića i osam njegovih suboraca optuženi su Vice Vukojević, Mate Boban, Mladen Naletilić, Ivan Andabak i Bruno Stojić.

Istraga nikada nije pokrenuta a slučaj je ponovno izvučen u javnost u travnju 2008. kada je Stanko Primorac, danas član Hrvatske stranke prava BiH, u Parlamentu Federacije BiH zatražio otkrivanje počinitelja zločina i kažnjavanje istih.

26. listopada 2009. tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije u Mostaru je počelo sa saslušanjem svjedoka ubojstva Blaža Kraljevića. Prvi dan je saslušan svjedok Edib Buljubašić, tadašnji poručnik HOS-a, koji je trenutno zatvorenik Kazneno-popravnog zavoda (KPZ) Zenica. Glavni tužitelj Županijskog tužiteljstva u Mostaru Nijaz Mehmedbašić nije govorio o detaljima saslušanja, koje je bilo zatvoreno za javnost, niti o nastavku procesuiranja slučaja. U prosincu 2009. tužitelj Miličević napustio je slučaj.