SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
AFERA HYPO
 
Austrijski parlament zataškat će najbitnije elemente Afere Hypo
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 16.08.2016. - 13:38:00
Zadnja izmjena: 16.08.2016. - 13:44:19
KOLUMNA - Kad su me prije desetak godina austrijski istražitelji prvi put kontaktirali oko Afere Hypo, otvoreno su mi rekli: „Na kraju će se o cijeloj aferi odlučivati na političkoj razini. Odnosno politika će odlučiti do koje će se razine istraživati“.

Ovih dana austrijsko se parlamentarno povjerenstvo, inače već drugo, priprema za izradu završnog teksta izvještaja parlamentarne istrage o Aferi Hypo. Također druge po redu. No, od cijele priče se zapravo neće dogoditi ništa značajno. Hypo banka na Balkanu je prodana i tu manje – više, osim postupaka koje još uvijek vodi, završava priča za austrijsko pravosuđe. Tužiteljstvo je, naime, od početka zauzelo stav, prema kojem oni koji su pristali obeštetiti Austriju, odnosno banku za posuđeni novac i koji su to učinili, u odnosu na njih opdustali su od kaznenog progona.

Drugi princip tužiteljstva je bio taj da je u jednom trenutku donesena politička odluka o tome da se izbjegnu mega istrage koje bi utvrđivale trag pranja novca sumnjivog porijekla. U tom pogledu odustalo se od osnovnog pitanja od kojeg je istraga trebala ići. Pitanja na koje nije odgovorila niti prva parlamentarna istraga. Niti parlamentarna istraga u regionalnom parlamentu u Koruškoj. Niti istraga unutar same banke, koju je vodio CSI Hypo tim, na čelu s Christianom Boehlerom, koji je prije nekog vremena napustio tu dužnost, kako mi je rekao, „zbog straha za vlastiti život“. Niti istraga tužiteljstva nije dala odgovor na to pitanje.

Koji su bili izvori novca kojim je Hypo Grupa raspolagala? Od kuda su dolazile nevjerojatne milijarde, a najmanje pedesetak milijarda eura, koji su prošli kroz sistem Hypo? Koji su bili tokovi krvavih balkanskih milijardi u toj priči?

To su najbitniji elementi Afere Hypo. Koje je Austrijski parlament očito odlučio zataškati. Upravo zbog toga, iako su me kontaktirali u vezi ove druge parlamentarne istrage, nisam pristao svjedočiti. Jer sam odmah upozoren da se u odnosu na ove operacije, oni neće upuštati u istraživanja i utvrđivanje tokova novca.

Hrvatski mediji, zato, kao i obično, bez osnovnih informacija, pretjeruju kako će taj izvještaj biti opis tajnih političkih veza Hypo Grupe s balkanskim moćnicima. Biti će to izvještaj kojemu je glavni cilj zaustaviti sve dalčjnje istrage. Zaustaviti sva daljnja moguća postupanja. I zaustaviti bilo kakvu istragu kojoj bi cilj bio utvrđivanje tokova krvavih balkanskih milijardi preko tajnih računa kod Hypo Grupe. Nitko od do sada okrivljenih u Aferi Hypo u Austriji, upravo zato, nije okrivljen direktno za kaznena djela povezana s pranjem novca, niti je ijedna optužnica podignuta zbog pranja novca. Nego zbog niza drugih, recimo, blažih kaznenih djela.

U nekom trenutku je u Austriji donesena politička odluka, koju su podjednako prihvatili i opozicija i vladajući, da se Aferu Hypo neće otvarati u onom njenom najosjetljivijem dijelu. A to su tokovi prljavog novca sa Balkana devedesetih godina. To bi otvorilo i pitanje povrata nezakonito izvučenog novca iz jugoslavenskih republika preko austrijskih banaka, što je politički Beč naravno želio izbjeći pod svaku cijenu. Kvalifikacija Austrije kao političke, tehničke, bankarske i organizacijske pokroviteljice pranja pokradenih jugoslavenskih milijardi, milijardi poreznih obveznika iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i manjim dijelom iz Makedonije.

Osim toga, takvom istragom otvorila bi se druga osjetljiva pitanja. Pitanje veze balkanskih moćnika i austrijske elite. Kako je došlo do te odluke da Austrija pruži utočište za krvave balkanske milijarde? Je li tajna veza vodila prema Aferi Waldheim, i tome da su moćnici iz bivše SFRJ još osamdesetih godina dvadesetog stoljeća pružili obavještajnu logistiku Austriji u skrivanju dokumenata o nacističkoj prošlosti njihovog tadašnjeg predsjednika i bivšeg glavnog tajnika UN-a. Uostalom, kad je počelo iznošenje novca iz Jugoslavije na tajne račune po  Austriji, Kurt Waldheim je još uvijek bio moćna figura i austrijski predsjednik. U njegovom mandatu je Austrija bila među prvima koji su priznali Hrvatsku. Jesu li se, zapravo, vraćale stare usluge balkanskoj eliti? Drugo, pitanje međunarodnog ilegalnog tržišta nafte i pranja tog novca, tzv. „Afrička veza“ za crno tržište nafte, koja je išla preko Balkana, a novac se prao preko Austrije, kasnije preko Hypo banke. Treće je pitanje pranja novca na međunarodni i balkanski narko milje. I četvrto za međunarodne švercere oružja i opasnih nuklearnih materijala. Profit se dijelio. Austrija je u tome i kao država, i kao sistem, i kao bankarski sustav, ali i značajni pojedinci iz austrijske elite, imala svoj dio krvavih balkanskih profita.

Zato su i procijenili da se Afera Hypo mora zaključiti. Na brzinu, koliko je to moguće. Bez daljnjeg „kopanja po prošlosti“. Nezgodnoj prošlosti. Jer balkanske države bi mogle, kad bi postojala politička volja i hrabrost, postaviti pitanje: Gdje su milijarde iznesene na tajne račune devedesetih godina?!

Svi tajkuni na Balkanu, od Todorića u Hrvatskoj, preko Miškovića u Srbiji, da spomenem samo one najveće i najjače, nastali su korištenjem prljavog novca s tajnih računa kod Hypo Grupe. Istragom tokova novca, urušio bi se cijeli taj tranzicijski poredak moći. Postavilo bi se pitanje porijekla imovine najmoćnijih ratnih profitera na Balkanu – tranzicijskih tajkuna!

Jednostavno rečeno; Šifra Hypo otključava najopasnije tajne tranzicijskog Balkana. I otkriva europske veze u velikom izvlačenju i pranju novca pokradenog iza kulisa ratova u bivšoj Jugoslaviji. Neugodno za sve. Za elite u jugoslavenskim državicama. Za europske elite, pogotovo one u Beču, Berlinu, Londonu i Parizu. Za globalne elite. One u Washingtonu i New Yorku.

Austrija je odlučila zaključiti ovu priču. I sve zataškati. Priču će u parlamentarnoj istrazi svesti na političku odgovornost mrtvog Joerga Haidera, korušnog desničarskog lidera. Koji jest „do grla“ umiješan u ovaj kriminal. Ali je samo jedan od kotačića tog sistema. No, Beču je sad najlakše sve utrpati Haideru, da se ostatak austrijske elite elegantno izvuče. Kao i njihovi balkanski partneri. Konačni izvještaj parlamentarnog povjerenstva svesti će se na puno priče ljudi poput Zagorca, ili puno priče ljudi poput Striedingera i Kulterera, koji su pred povjerenstvom puno pričali, ali nisu ništa rekli. Očito im je svima bilo obećano dovoljno da odluče šutjeti. Zato okončanje druge parlamentarne istrage o Aferi Hypo u Austriji treba promatrati kroz njihova dnevnopolitička prepucavanja. Cilj je, međutim, samo jedan. Zataškati Aferu Hypo. Zbog viših interesa. Profita. I onih koji su na pranju prljavih balkanskih milijardi najviše profitirali.